Novosadska zujalica
  • Početna
    • Moja ideja

      ŠARMIRAJ NOVU GODINU

      10.02.2019

      Moja ideja

      UPUTSTVO ZA UPOTREBU

      18.03.2018

      Moja ideja

      ZAŠTO?

      26.02.2018

  • Blog
    • U šetnji
    • Na putu
    • Momenti
  • Kontakt
  • Fotografije
Novosadska zujalica
  • Početna
    • Moja ideja

      ŠARMIRAJ NOVU GODINU

      10.02.2019

      Moja ideja

      UPUTSTVO ZA UPOTREBU

      18.03.2018

      Moja ideja

      ZAŠTO?

      26.02.2018

  • Blog
    • U šetnji
    • Na putu
    • Momenti
  • Kontakt
  • Fotografije
Kategorija:

Momenti

Da,žuri mi se
Momenti

DA,ŽURI MI SE

od strane Vesna 17.11.2020

Mário Raul de Morais Andrade, poznatiji kao Mario de Andrade (Sao Paolo, 1893-1945) pesnik koji je duboko dodirnuo moju dušu. Jednostavno moram vas upoznati sa stihovima koji su me iskreno dirnuli,a pritom otvorili jedan novi,čudesan prozor. Probajte pažljivo da pročitate svaku reč;

Mojoj duši se ne žuri

Osjećam se kao dijete koje je dobilo kutiju slatkiša, prve je pojelo sa zadovoljstvom, ali kad je vidjelo da ih je ostalo još malo, počelo ih je jesti sa posebnom pažnjom i uživati u svakom zalogaju.

Nemam više vremena za beskonačne konferencije u kojima se govori o statutima, pravilima, procedurama i unutrašnjim odredbama, znajući da ništa od toga neće biti postignuto.

Nemam više vremena da podnosim apsurdne ljude koji, uprkos poodmakloj dobi, još nisu odrasli.

Nemam više vremena da se borim sa neostvarenim. Ne želim da budem na skupovima gdje se ego naduvava.

Ne mogu trpjeti manipulatore i oportuniste. Nerviraju me zavidni ljudi koji pokušavaju diskreditovati sposobne da bi osvojili njihove pozicije, talente i dostignuća.

Moje vrijeme je prekratko da bih raspravljao o naslovima. Želim sadržaj, supstancu, mojoj duši se žuri.

Nije ostalo još puno slatkiša u kutiji.

Želim provesti život sa ljudima koje krasi stvarna čovječnost. Ljudima, koji se znaju smijati vlastitim greškama. Ljudima koji razumiju svoje predodređenje i ne kriju se od svojih dužnosti. Onima koji brane ljudsko dostojanstvo i žele samo da budu na strani istine, pravde i pravednosti. To je ono što život čini vrijedan življenja.

Želim biti okružen ljudima koji znaju kako dodirnuti srce drugih ljudi. Ljudima koje su teški udarci u životu naučili da odrastu i sačuvaju nježne dodire duše.

Da, žuri mi se.

Žuri mi se da živim tim intenzitetom koju samo zrelost može dati.

Ne želim uzalud potrošiti više ni jedan slatkiš koji mi je preostao. Siguran sam da su još slađi od onih koje sam već pojeo.

Moj cilj je doći do kraja u miru sa sobom, sa mojim bližnjima i mojom savješću.

Imamo dva života i onaj drugi počinje u trenutku kad shvatiš da je život samo jedan.

Ova 2020.godina nas je pretumbala skroz. Ne volim izraz nova normalnost. Teško ga prihvatam. Moj život je dostigao tačku kada sam shvatila da živim samo jedan od dva ponuđena života. Volim ga svim srcem i sa ogromnom radošću biram svaki slatkiš iz svoje kutije.Poštujem i prihvatam nove okolnosti ali ne dozvoljavam da nam uzmu dušu, da izbrišu te nesavršene karakteristike ljudi. Posebni smo na planeti baš zbog toga.

Poslušajte na You Tubu-u i predivno izgovoren tekst pesme koju sam podelila sa vama, a doneo nam je svojim glasom i umećem Voja Brajović.

Cilj mog bloga je da zajedmo prozujimo kroz moj grad. Zaslužuje pažnju,a znam da svako ko ga poseti ostavi ljubav i deo sebe na našim ulicama.

Ograničeno mi je zujanje. Ja sam jedna od onih koja poštuje svoje zdravlje,a i zdravlje ljudi oko mene. No, imam potrebu da pišem. Ne dozvoljavam da mi trenutna situacija ukrade razmišljanje, razgovor,život.

Stavljanjem ove čarobne pesme na prvo mesto, fokus današnjeg pisanja je moj osvrt na život. Poslednjih godina možda previše rabljena tema. Malo se osećam zaintrigarano baš zbog toga.

Da,vredi

Upravo sa mojom dragom,mudricom razgovaram o novinskim člancima koji nam pričaju o vakcini koju Svet čeka. Presrećna sam kada sa druge strane stola čujem mlado biće koje kaže kuda ovo vodi, zašto sa svih strana Sveta najavljuju vakcinu… Zar nisu bar jednom mogli da se udruže i zajedno krenu u borbu za sve ljude?

Da, vredi svaki trenutak koji sa puno ljubavi podelimo sa ljudima koje volimo. Da, vredi svaka bazična, životna vrednost koju negujemo u svom životu i podelimo sa svojom decom, prijateljima, poznanicima…

Iskreno sam verovala, kada je prošle zime krenula pandemija sa tako dramatičnim i teškim posledicama, da će mnogo veći broj ljudi stići do onog momenta kada protresa svoju glavu i radi važan reset memorije, kada se ozbiljno zamisli.

Opet sam bila Sančo Pansa pred vetrenjačama i možda previše verovala. Međutim, shvatila sam da JA Sančo od pre 10 godina i JA Sančo danas na drugačiji način vitlaju svojim mačem. Pre 10 godina zamasi mačem su bili po nekada zato što baš treba tako, dobro je, a današnji mač ide u pravcu gde ja ŽELIM i zato što iskreno VERUJEM.

Da, verujem

Punim srcem i iz dubine duše verujem da samo jedan život živimo i da je svako od nas odgovoran na koji način.

Pandemija će sasvim sigurno potrajati još neki mesec, godinu i ograničiće nam zagrljaj, ruku u ruci, poljubac. Mnogo važan deo našeg postojanja je i to. No, ne postoji ni jedan virus ili bilo šta drugo što nam može uzeti reč, empatiju, iskrenost, poštovanje. Ne postoji ništa što nas može odvojiti od prirode i njenih osnovnih postulata koje nam tako nesebično pruža. Ne postoji ništa što nam može ograničiti osmeh, veru, slobodu.

Da, žuri mi se da osetim lepotu svakog slatkiša u mojoj kutiji života. Pročitajte ili poslušajte pesmu sa početka ovog teksta. Nastala je u Brazilu, a kod nas je možemo potvrditi onom prostom, narodnom: Svako je kovač svoje sreće.

JA Sančo zato ne odustajem od svog dubokog verovanja da kada svako od nas prihvati odgovornost za svoje životne izbore i odluke, prilagodi ih trenutku i ljudima koji ga okružuju proširićemo zajednicu nasmejanih i u duši mirnih ljudi. Nije to baš tako lako kao što ja sad lako pišem. Mnogo je teško, nekada bolno ali je intenzitet uživanja neprocenjiv.

Mislim da je to jedini način da budemo ljudi. Ta najprostija rečenica nas obavezuje da trenutne okolnosti prihvatimo i prilagodimo samo tom jednom, jedinom cilju da budemo ljudi.

 

 

17.11.2020 1 Komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Momenti

INTROSPEKCIJA

od strane Vesna 14.08.2020

Možda

Sasvim sigurno će ˝možda˝ koje živim ovog trenutka, u nekim godinama koje dolaze prerasti u nešto veće i ozbiljnije kada razmišljam o pisanju koje toliko volim. Učim se da konačno obratim pažnju na sve znakove pored puta koji mi se pojave i da ih prigrlim ozbiljno. Uvek ih je do sada bilo ali sam ih svesno ignorisala i uporno pokušavala da ispravim krivu Drinu i znak postavim na mesto.

Malo porasteš i shvatiš da ne ide baš tako. Pročitaj ga, saslušaj, pogledaj i primeni. Uradi tačno onako kako ti je poručio.

Godina

Ova 2020.godina je odmah startovala drugačije zbog samo dva broja koja je označavaju. Već prvog dana nam je pokazala koliko je posebna i odlučna da bude nova i dobro zapamćena. Uspeva joj u svakom momentu i pogledu.

U godinu smo zakoračili sa mišlju ma neće nas, Kina je daleko ali malo po malo i eto nama proleća koje smo proveli u kući. Pisala sam iz svoje kuće na temu koju živim u tom trenutku. Podelila sam svoje misli o izolaciji i iskreno verovala da ćemo iskoristiti ponuđenu priliku. Da li smo?

Avgust

Stigao nam i avgust. Sinoć sam primetila da nam je dnevna svetlost kraća za bezmalo sat vremena. Priznajem da se svakog, ali svakog avgusta na trideset i kusur stepeni iznenadim kako je brzo stigao i kako nam se jesen smeši iza prvog ćoška.

Ipak, ovog avgusta je sve drugačije. Mnogo i nekako silovito sam morala da se zaustavim i prihvatim oprez kao važnu životnu veštinu.

Ljudi koje srećem ali češće čujem primećuju da se Zujalica ređe javlja. Da, Zujalica je prihvatila stvarnost koju živi i krećem se samo sa određenim ciljem.

Danas je bio jedan od tih dana kada sam morala da napustim moje gnezdo. Šta mi je od današnjeg radnog zujanja ostalo u glavi?

Prošla sam pored terase jednog novog ugostiteljskog objekta u Hajduk Veljkovoj ulici. Velika bašta puna do poslednjeg mesta mladih ljudi koji sede i razgovaraju, jedu, piju… Nisam primetila da je bilo ko od njih stavio tu mehaničku zaštitu na lice, masku. Nisam primetila da je vlasnik obezbedio propisanu razdaljinu i fizičku distancu. Nisam primetila da je bilo koga briga što je ta bašta krcata ljudima.

Gde idemo

Često je pitanje gde idemo osnovni motiv čitavog dana. U stvari, svaki put kada iskoračim iz dvorišta i malo krenem dalje pitanje stigne.

Život me je okružio zdravstvenim radnicima. Slušam i htela ne htela zapamtim svašta. Ove godine svi ti ljudi kojima smo tapšali u osam sati proletos nose maske, naporno rade i pokušavaju, kada nisu na svom poslu, da objasne svom okruženju koliko je važno da ozbiljno prihvatimo novu normalnost i da budemo disciplinovani prema sebi,pre svega,a na taj način i prema svom okruženju.

Slušam kada se priča o tekstovima koji opisuju slučajeve obolelih u nekom drugom gradu i porede sa viđenim u našem gradu. Pratim neke kanale na TV, čitam vesti na Internetu.

Ništa od toga ne bih morala da gledam ili čitam ali pročitam i pogledam. Kada sve to saberem i izađem na ulicu u priličnom sam šoku. Moja porodica nije merodavna kao primer ponašanja i to je sasvim jasno. No, tehnika nam je omogućila da imamo pristup velikoj količini informacija. Moje svakodnevno preispitivanje je šta treba da se desi da bar značajno velika količina svih nas uključi glavu i dođe do zaključka. Znam da su zvanične informacije razne, konfuzne, često kontradiktorne iz dana u dan. Ali ljudi… nisu jedine.

Preispitivanje

Svaki put kada se vratim sa ulice krene preispitivanje, lična introspekcija na temu da li stvarno živim na oblacima ili grlim drvo sa obe noge na zemlji?

Moj zaključak je da odbijam da spustim pogled sa oblaka stojeći pored mog drveta 🙂 Odbijam da svrstam moju vrstu na zemlji, moje ljude u bića bez mozga koji razmišlja.

Želim da kroz ovaj mali tekst pokušam da osvestim bar nekoliko desetina, stotina ljudi da prihvate ozbiljnost situacije u kojoj živimo ovu 2020.godinu. Nova je i vrlo ozbiljna. Nemamo vremena da raspredamo priču zašto, kako, zbog čega. Doći će, sasvim sigurno, taj trenutak. No, sada moramo da se okrenemo trenutku. Moramo da organizujemo svoj život tako da sačuvamo sebe, svoju porodicu, prijatelje, slučajnog prolaznika na ulici.

Molim vas, ne čekajte da vas neko opominje, naplaćuje kazne, blati po televiziji. Samo otvorite oči, pitajte ljude u koje imate poverenja i odlučite da ovu godinu posvetite svom zdravlju. Velika je to vrednost, verujte mi na reč.

14.08.2020 0 Komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Dom
Momenti

IZOLACIJA

od strane Vesna 24.03.2020

Znakovi pored puta (Ivo Andrić)

 

“Kad god mi se dešavalo da me ljudi i prilike oko mene prisile na animalan život i biološku borbu, uvek sam uspevao da nađem neslućene i neočekivane utehe i pomoći koje su ličile na prava čuda.” kaže Ivo Andrić u svojoj knjizi Znakovi pored puta.

Samo jedna rečenica, nasumice izabrana, približila je našu veličinu i neslućene mogućnosti.

Sa godinama koje slažem u svoj život sve više sam svesna toga. Učim se da su čuda moguća, da zavise od svakog od nas. Učim se koliko smo moćni kao vrsta na Zemlji.

 

Majka

 

Svi mi što naseljavamo ovu planetu imamo istu i samo jednu majku, prirodu. Svako od nas je voli i prihvata na drugačiji način. Prirodno, jer svaka vrsta biljaka, životinja ima svoju svrhu za sistem života.

Majka priroda nas je pustila da porastemo, izgradimo se. Čini mi se da nas voli malo više od sve svoje dece 🙂

Mnogo nas je razmazila.

Ljudi su se izdvojili od velike većine ostalih vrsta. Evolucijom smo stigli do nezamislivih dostignuća pre samo par stotina godina.

 

Opomena

 

Leta gospodnjeg, 2020.godine stigla je opomena pred isključenje. Upravo tako doživljavam veliku epidemiju koja je obustavila i usporila život ljudi na Zemlji.

Mnogo smo postali silni i gordi. Udaljili smo se među sobom, osamili. Prirodni svet koji nam daje život umislili smo kako možemo da pokorimo i lagano udaljimo. Neće da može, kaže majušni virus. Sad lepo u kućicu da razmislite.

 

#OstaniKodKuće

 

Ostani kod kuće, umiri se i razmisli. Iskreno verujem da je naša moć u tome da imamo sposobnost da mislimo. Zbog te osobine smo posebni u eko sistemu. Šta smo mi to smislili? Da jurimo, prljamo, uništavamo jedni druge, ne poštujemo se među sobom, a ni svoje prirodno okruženje. Kada ovo pišem osećam veliki bes i ogromnu tugu. Mala sam karika u lancu i ne znam odgovor zašto je to tako. Ipak, ako se svi zajedno potrudimo i svako u svom dvorištu počisti možda i dođemo do velikih otkrića.

Ostanite kod kuće i vratite se sebi, svojoj porodici. Uživajte u dostignućima koje smo za samo nekoliko decenija dostigli i koje nam dozvoljavaju da napredujemo. No, odvojite vreme da razgovarate, čitate (u knjigama piše sve 🙂 ), slušate muziku, pričate svojim biljkama i ljubimcima.

Priroda je za samo mesec dana vratila labudove u kanale Venecije i daje nam šansu da se za par nedelja vratimo njoj i njenim pravilima.

Džordan Piterson u svojoj knjizi 12 Pravila za život nam vrlo jasno objašnjava da su nam potrebna da ne bi uplovili u haos. Piše samo o nama, ljudima.

Priroda nam šalje svoj znak i poručuje da smo se udaljili od njenih pravila i plovimo u haos.

 

Kuda dalje?

 

Za mene je odgovor na pitanje “Kuda dalje?” uvek: samo napred 🙂 Posle ove pošasti koja nam se dešava želim da verujem da će se bar veći deo svih nas u svojim kućama opametiti. Znam da sam nepopravljivi optimista i svesno ne odustajem od toga. Znam i da će deo vas koji ovo pročita pomisliti, šta ova priča?

Priča da se vratimo osnovnim životnim vrednostima i majci Zemlji 🙂 Ostavljamo je generacijama iza nas i nedostaje nam odgovornosti. Veliki sam poštovalac svih dostignuća u nauci ali sam isto tako i veliki poštovalac svih ljudi koji brane životnu sredinu od nas. Na moju ogromnu žalost, od nas.

Virus će nastaviti da živi, naše telo će se i na njega prilagoditi. To je prilično sigurno. Živećemo zajedno. No, stigao je i odveo priličan broj ljudi. Ostaje nas i dalje mnogo, baš mnogo.

Svi mi koji smo ovde, u svojoj kući imamo šansu da za sve njih koji su otišli i one koji dolaze kada izađemo iz svog dvorišta povedemo računa o svojoj okolini i o ljudima sa kojimo delimo život.

Za mene je izolacija znak pored puta koji nam je poslat da se prisetimo saosećajnosti, poštovanja, empatije, razgovora, iskrenosti i izbacimo bahatost, gordost, laž.

Za mene je izolacija znak pored puta da pokupimo papir sa ulice, zasadimo drvo, opomenemo svakog ko baci smeće u našem komšiluku, da se organizujemo u male i velike grupe koje rade i vole svoje okruženje.

Malo po malo i eto velikih koraka 🙂

http://novosadskazujalica.com/wp-content/uploads/2020/03/Blue-Typographic-Social-Media-Graphic.mp4

24.03.2020 0 Komentar
1 FacebookTwitterPinterestEmail
Momenti

IZABRALA OSMEH

od strane Vesna 14.12.2019

Momenti

Ponosna sam na sebe što sam prilično rano shvatila da su momenti ono što nam treba da bi bili srećni, nasmejani i zadovoljni svojim životom. Malo duže mi je trebalo da ih sebi dozvolim u što većem broju ali stigoh i do toga.

Zato ćemo ovu priču početi upravo sa tom konstatacijom i mojom odlukom da biram osmeh što češće i što više 🙂

Ljudi

Po ko zna koji put dolazim do zaključka da divni ljudi, ukoliko uspemo da ih okupimo oko sebe, čine najlepši i najkvalitetniji deo našeg hoda kroz život.

Imala sam neverovatnu sreću da mi je jedna od divnih žena koje krase moju svakodnevnicu preporučila da se informišem o online kursu za virtuelne asistente. Pošto se znamo dugo i dobro kaže moja Baja da me vidi baš tako 🙂

Preporuke ljudi kojima verujem prihvatam iz prve. Sve pronađem i prijavim se za uvodni modul obuke koju online drži Nikolina Andrić. Naravno, ništa mi nije bilo jasno ali rešila sam da saznam. Uvodne informacije koje je Nikolina spakovala za nas bile su dovoljne da sa velikim uzbuđenjem krenem na online kurs.

Upravo mi je ta divna,hrabra, mlada žena otvorila oči i predstavila potpuno novi svet koji je tu, pored nas. Istinski sam uživala pre tri godine kada je naše online druženje počelo.

Najiskrenije vam preporučujem da se upoznate sa Nikolinom, proširite svoje vidike i uključite se u vek u kojem živite.

Oči u oči

Upravo tako, taj deo oči u oči je bila moja želja od našeg virtuelnog upoznavanja i trogodišnjeg druženja.

Vredna Nikolina nas je ovog decembra okupila u našem gradu 🙂 Verujte mi da sam tu subotu jedva čekala. Dočekala, naravno, i stigla u Radio Caffe.

Bilo je to druženje petnaestak žena sa vrlo sličnim interesovanjima i načinom razmišljanja. Sve sa istim ciljem da se obrazuju, uče i rade. Neke sa iskustvom, neke tek na početku, neke bez ideje šta rade virtuelni asistenti. Nekoliko poznajem preko interneta, većinu vidim prvi put. Verujte mi, prijatno i vrlo inspirativno druženje. Uz prijatno ćaskanje saznale smo nešto o svakoj od nas, nešto o poslu, prilikama.

Neposredna i nasmejana Nikolina nas je i prilikom ovog, živog susreta svojim obraćanjem opustila i uvela u zanimljiv razgovor. Baš kao i na njenoj obuci za taj posao komunikacija je otvorena, direktna i ohrabrujuća za sve nas koji želimo da unapredimo sebe i svoje veštine.

Online

Zahvaljujući mojoj radoznalosti i virtuelnoj učiteljici Nikolini ja sam izabrala osmeh kroz pisanje mog malog bloga. Uživam u svakom trenutku pred belim ekranom koji sama popunjavam pričama o samo mom iskustvu i zapažanjima u mom gradu. Da li ću proširiti svoje delovanje zavisi samo od mene. Upravo to je najvažniji zaključak koji sam izvela kada sam se upustila u online pisanje, posao.

Naučila sam koliko je važno biti uporan, vredan, radoznao i istrajan u svom cilju.

Ipak, beskrajno sam uživala u našem druženju uz dragu nam kaficu i to živo druženje. Savršena kombinacija 🙂

Trudim se da budem vrlo pažljiva u tom virtuelnom svetu. Ogroman je i sa puno prepreka i zamki. No, apsolutno sam zadovoljna izborom posla i moje virtuelne heroine koja inspiriše.

P.S. Odvojite malo vremena, skuvajte sebi kafu i obavezno pogledajte ovaj podcast. Možda će neko od vas pogledati svet oko sebe sa mnogo više ružičaste boje 🙂

Pojačalo-Podcast EP049/ Nikolina Andrić

14.12.2019 0 Komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Zasadi drvo
Momenti

ZASADI DRVO – ZASADI SVOJ KISEONIK

od strane Vesna 21.11.2019

Plakati ili ne

 

U poslednje vreme mi se često dešava da ljudi oko mene stidljivo priznaju da su se baš rasplakali ovih dana gledajući ili slušajući životne priče oko sebe.

Slušam ja njih i pitam sebe fali li meni emocija kada nemam taj običaj da se rasplačem za čas 🙂 Danas sam dobila odgovor u samo nekoliko minuta.

 

Vest dana

 

Moja vest ovoga dana je stigla u 17 sati i koji minut toplog 19.novembra. Nataša i Maja su u svojoj emisiji Među nama kao prvu vest izdvojile da je 17.novembra u našoj zemlji oko 1000 volontera zasadilo 51.256 stabala mladog drveća.

Onda je izjava osnovca koji je predano radio i sadio mene rasplakala. Mali čovek planira da obilazi svoje drvo i prati kako raste i kako mu nesebično uzvraća sav trud koji je on uložio dok ga je vraćao prirodi. To je to 🙂 Dete je uradilo svojim rukama više od gomile drugih,a vrlo jednostavno objasnilo koliko je važno da gledamo oko sebe i ispred sebe.

Svako drvo posađeno tog dana je nesebična i ogromna investicija u budućnost naše planete. Za sada imamo samo nju i beskrajno neodgovorno se ponašamo prema njoj. Nekada mi se čini da smo kao vrsta na Zemlji umislili da smo mudriji od nje. Mnogo smo se zaleteli…

Upravo zbog toga je svaka akcija ovog tipa za mene vest i ogromna nada. Želim da verujem da ćemo se probuditi, otvoriti oči i krenuti da poštujemo prirodu koja nam život daje.

 

Akciju

 

su pokrenule dve velike kompanije u našoj zemlji: DM Srbija i Adria Media Group. Njihovu ideju su podržale svojim učešćem i radom državne institucije koje se bave tom vrstom posla i oko 1.000 volontera širom Srbije.

Čista petica za društveno odgovoran projekat koji svaka velika kompanija, sada već po nekom pravilu, realizuje u zemlji u kojoj posluje. Radila sam jedan deo svog radnog veka u velikoj, međunarodnoj kompaniji. Sponzorisali su Ligu Šampiona u fudbalu. OK, sport zaslužuje svaku pomoć kao aktivnost koja oplemenjuje telo i dušu. No, nikako da se setim da je bilo akcija ove vrste.

Možda je ova akcija primer za neke buduće ideje prilikom odobravanja poslovanja u našoj zemlji svih velikih i uspešnih kompanija koje dolaze.

DM je dobio veliki aplauz od mene kada su deo svojih polica ponudili inovativnim domaćim proizvodima. Veliki su, uspešni ali sa velikim poštovanjem za zemlju u kojoj se nalaze. To je mudro i odgovorno ponašanje kompanija koje planiraju da traju dugo.

 

Poruka

 

Moto ili poruka ove akcije je Zasadi drvo-zasadi svoj kiseonik 🙂 Zastrašujuće su brojke, kada govorimo o čitavoj planeti, o tome koliko nam šume nedostaje da bi disali. Svaki udah podrazumevamo i ne razmišljamo kako bi to bilo kada bi nam kiseonik bio dostupan u mnogo manjim količinama. Nemamo vremena da se bavimo tim običnim stvarima. Jurimo dalje.

Nedavno sam saznala za akciju koja ide preko sajta #Team Trees i u kojoj je cilj da se do 01.01.2020.godine na čitavoj planeti zasadi 20.000.000 stabala. Grabe koracima od sedam milja ka svom cilju.

Kada sve to pregledam, posložim u svojoj glavi preponosna sam što je naš korak krenuo napred. Istinski verujem da se bude ljudi svesni koliko smo odgovorni prema generacijama koje dolaze posle nas, prema našoj deci. Ja koja imam dvoje odrasle dece i ona beba koja se ovog trena rodila na isti način.

 

Hvala

 

Imam ogromnu potrebu da kažem Hvala DM-u i Adriji na pokretanju ove akcije. Nadam se da smo samo počeli, da nastavljamo dalje. Prema mojim istraživanjima, dobro se nadam 🙂 Akcija se nastavlja na proleće J po pisanju. Čekam delo i svima vama preporučujem da zapratite DM ili Adriju na FB ili Instagramu. Obavestite se kada i gde je planirana sledeća sadnja.

Hajde da se uključimo i krenemo.

21.11.2019 0 Komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Momenti

RECI MI ŠTA JEDEŠ

od strane Vesna 09.10.2019

Reći ću ti ko si 🙂

 

Upravo tako kažu neki psiholozi, reci mi šta jedeš-reći ću ti ko si 🙂 Stvar razmišljanja i ličnog stava je da li verujete u ovu tvrdnju. Na to, svakako, ne želim i nemam pravo da utičem.

Moja današnja želja je da vas navedem na razmišljanje o kvalitetu hrane koju koristite.

Potpuno sam svesna da nisam izmislila toplu vodu i točak u isto vreme. Sigurna sam da svako od vas bar krajičkom svog uma ima, ponekada, razmišljanja na tu temu.

Dostupnost informacijama iz celog Sveta pružila nam je mogućnost da stavimo prst na čelo, malo se osvrnemo i razmislimo.

 

Ponuda

 

Da, ponuda informacija i tuđih iskustava je ogromna. Užasno je teško proceniti ko nam to priča ono što radi. Složili smo se više puta da smo ono što radimo,a ne ono što pričamo 🙂

Ja sam jako zainteresovana za ovu temu. Istražujem, probam, verujem. Upravo tako, još uvek ako procenim da ponuda ima smisla, ja verujem. Ups! U današnje vreme možda i nije baš neka prednost.

 

Pinćir Bio

 

Da razjasnim, za Pinćir BIO sam saznala preko Facebook-a 🙂 Prvo pregledala objave, komentare, slike. Onda opet iz početka, objave, komentari, slike. Odlučila da poverujem 🙂 Ljudi imaju tri radnje u Novom Sadu. Nisam obišla nijednu, priznajem.

Njihova prezentacija na FB, Pinćir BIO je, po mom mišljenju, bila ona kojoj ću verovati jer sam odlučila da se ne odričem te osobine. Ako se prevarim, OK, idemo dalje.

Tako se ja odvažim i sročim poruku na FB, pošaljem i sačekam. Dobijem ljubazan i pismen odgovor. Sve se dogovorimo i ja čekam moje paprike, krastavce i karfiol za zimnicu 🙂 Pa kako bude.

Šta da vam kažem osim, I bi svetlost 🙂 Stigla je moja zimnica, pre svega stigle su moje paprike. Upoznala sam mladog čoveka, Borisa čiji otac je krenuo proizvodnju u Apatinu.

Vidite vi kako se kockice slažu. Sećate se da sam vam pisala o Banji Junaković? Pisala sam vam o mojoj ljubavi sa tim prostorom i velikom poštovanju za dobre ljude koje sam tamo srela.

E, upravo na tim prostorima porodica Pinćir se bavi bio proizvodnjom povrća i voća. Krenuli su pre više od 40 godina i otac Vladimir, po zanimanju agronom, je strpljivo gradio i usavršavao proizvodnju zdrave hrane, bez hemije.

Boris je meni i mom komšiji objasnio da se treset uvozi iz Sibira, da biljke oprašuju bumbari, a od nevaljalih insekata brane insekti predatori koji baš uživaju da se hrane tim nevaljalcima koji žele da unište biljke. Razume se, ovo je moja interpretacija naših desetak minuta koje smo proveli u vrlo zanimljivom razgovoru.

U stručnim krugovima to je definisano kao integralna proizvodnja uz primenu bio zaštite.

Da vam ne pričam koliko bih volela sve to da vidim i čujem kompletnu priču. Ko zna? Planiram ja i sledeće godine u te krajeve 🙂

 

Zdrava hrana

 

Upravo tako je mirisala i izgledala hrana koju sam imala u mom dvorištu, kao zdrava hrana. Nisam dobila povrćke koje liče jedna na drugu i bez mirisa su. Dobila sam povrće koje ima zdravu boju, izgled i miris.

Mišljenja sam da smo kao vrsta na zemlji otišli na mnogo pogrešnih puteva i doneli previše pogrešnih odluka. Udaljili smo se od prirode i njenih zakona. Svesna sam da, na žalost, ništa ne može biti apsolutno prirodno ili zdravo. Kako god.

Ipak, povrće koje sam otkrila sa farme porodice Pinćir mi je vratilo nadu. Postoje ljudi koji se trude da se vratimo zakonima prirode i upotrebimo ih za svoje dobro.

Pre poprilično godina, čovek koji proizvodi kornišone i prodaje, mojoj sestri nije želeo da ih proda jer je rekao da oni u kući ne jedu kornišone koje proizvode.

Meni je to tužno. Nemam pravo da osuđujem ali svakako imam pravo da za sebe i svoju porodicu biram.

Biram što zdravije. Kada god budem u prilici, a potrudiću se da budem, Pinćir BIO proizvodi će biti naša hrana.

Zato što su drugačiji, vredni, hrabri, inovativni i u skladu sa prirodom.

09.10.2019 0 Komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Momenti

ČITAŠ LI TI ŠTA?

od strane Vesna 24.04.2019

Čudo

 

Po prirodi sam optimista i čudo je moguće. Naravno, dešava se onda kada to poželiš i potrudiš se. Samo od sebe, po nekada i po malo 🙂

Danas sam poželela da pišem i sela to da realizujem. Ovih dana sam najviše kod kuće i najviše od svega čistim. Da, dobro ste pročitali čistim dvorište, baštu, bacam stvari koje ne koristim i neću koristiti. Samo mi je u glavi šta baciti i gde se zavući da počistim.

Odlučila sam da sve što pišem bude moje razmišljanje i iskustvo. Rekoh sebi, OK onda ćeš pisati o velikom čišćenju okoline i glave.

Sednem na svoje mesto, slušalice na glavu, pustim sebi radio da slušam i krenem. Onda se desi čudo! Iz iste te moje glave izađe naslov koji je pred vama! Shvatim da ću ja nastaviti da čistim i bacam ali da ću pisati o mojoj velikoj strasti, o čitanju 🙂

 

Drage uspomene

 

Sve je to ipak povezano jer sam u tom prebiranju šta je višak polagano prekopala i neke drage uspomene. Uvek su fotografije na prvom mestu ali pale su mi pod ruku i knjige koje sam dobila u osnovnoj školi. Još su tu pored mene i ostaće zauvek.

U stvari, tako je krenulo. Tamo nekada, mnogo davno prigrlila sam knjigu i ne odvajam se od nje do dana današnjeg.

Danas shvatam da nam je divna, učiteljica Elvira ponudila knjigu da maštamo, a svaka sledeća je bila sopstveni izbor. Bila sam od one dece koja se zaljubila na prvu loptu 🙂 Svaki period života je donosio nove vrste romana, pesama, putopisa. Rasla sam uz taj paralelni svet koji nam dobra knjiga ponudi da proživimo. Beskrajno uživala.

Moram u ovom delu da se setim i našeg tihog bibliotekara Srećka. Svojim prisustvom i nenametljivim savetima predlagao je za šta da se odlučimo. Čini mi se da nas je sve u Petrovaradinu upoznao i tačno znao šta je u našim glavama i šta je zanimljivo, korisno baš za svakoga od nas.

 

Prva strana

 

Bila je to prva strana moje knjige o knjigama i čitanju. Ispisana je u ranom detinjstvu i piše se do dana današnjeg. Možda će nekada biti stavljena u korice i puštena u svet, možda neće nikada. Dozvoliću vremenu i mašti da odluče u moje ime.

Osećam da se sada od mene, u tekstu sa ovom temom, očekuje preporuka. Oprostite mi ali ja se neću baviti konkretnim predlozima. Bio bi to pogled mojih očije, a ne vaših. Ono što je moja ideja je da vas podsetim još jednom da zavirite u magični svet reči i drugih pogleda na svet oko nas.

Ne postoji jedna knjiga koja će vas upoznati sa istorijom, čarima dalekih zemalja ili postulatima koji život čine srećnim. Nije napisana. Ipak, ako odlučite da sebe upoznate sa više verzija istorije, više opisa života u dalekim zemljama i više pogleda na sreću dozvolićete sebi da dođete do samo svog zaključka.

Svaka knjiga sa temom koja nas interesuje daje nam priliku da obujemo neke druge cipele i prošetamo. Kada se vratimo u svoje možda će nas malo žuljati neki kamenčić koji je zalutao ali pogledali smo svet sa druge strane i naučili da se lakše šeta bez tog kamenčića 🙂

Predlog

 

Moj predlog je da se ušuškate i uzmete knjigu u ruke 🙂 Uvek kada imate želju da svoj život živite samo po svom knjiga je tu da vam to obezbedi. S obzirom da smo socijalna bića, naravno da je neprirodno da očekujete da će sve u životu biti baš samo po vašem načinu razmišljanja. Složićete se sa mnom da bi i to bilo dosadno. No, tu su knjige koje nas odvedu u razne situacije i dozvole nam da maštamo, zamišljamo.

Novi vek, novo doba nam je donelo i elektronske knjige. Pozdravljam i navijam. Po nekada čak dozvolim sebi da pročitam elektronsko izdanje ali ako me pitate, uvek stara, dobra pisana reč na papiru. Volim tako i to je moj izbor. Apsolutno podržavam mog brata koji ima na hiljade knjiga u elektronskom obliku i očaran je tom malom spravicom.

Najvažnije u celoj priči je da čitamo, istražujemo, učimo. Onog momenta kada shvatimo da uvek ima nešto novo, lepo, kvalitetno, korisno i da je u knjigama sve zapisano rastemo 🙂

Nikada nije kasno da porastemo i uz knjigu nikada ne stajemo. Jedini trik je da to izaberemo i krenemo.

 

P.S. Juče je bio Svetski dan knjige 🙂 Shvatila sam to oko pisanja sredine teksta. Kažem ja vama, čuda su moguća.

24.04.2019 0 Komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Momenti

KO SME TAJ MOŽE

od strane Vesna 07.04.2019

Hrabrost

Sedim i razmišljam: da li da podnaslov bude strah ili hrabrost? Posle nekoliko minuta shvatim da ne želim da počinjem sa pričom o strahu. Verujem da ga je svako od nas apsolvirao u mnogo životnih situacija od ranog detinjstva. Velika većina ga živi ceo svoj život i uskraćuje sebi lepotu života.

Zato ćemo zajedno da se poklonimo i prigrlimo hrabrost 🙂 Potrebna nam je svaki dan u različitim oblicima. Uvek je sa nama ali od nas zavisi da li će biti izbor.

Odluka

Naravno, pre svega što učinimo ide odluka da delamo. Šta god to bilo. Kada iskreno popričam sa sobom šampion sam u planiranju šta sve želim, hoću da vidim, uradim, posetim, kažem, pročitam, poslušam… Moji najdraži ljudi, moja deca kada krenem da planiram često kažu: polako mama, biće, sačekaj malo, ne ide sve odjednom.

Ja bih da sve može odmah, sada. Nekada mi se čini da se dan istopi brzinom snežne pahulje, traje samo jedan tren. Zbog toga želim da svaki moj dan na kraju, kada Sunce krene na spavanje ima srećan kraj, aktivnost koja ima rezultat da sam ostvarila nešto od mojih planova.

Akcija

Sada dolazimo do najvažnije tačke, akcija. U mom večernjem sabiranju dnevnih dešavanja i sutrašnjih planiranja zaista se trudim da budem vrlo iskrena sa sobom. Trudim se da sve isplanirano, a ne ispunjeno postavim na pravo mesto pred sobom. Ima li toga dana akcije?

Sada ću da vam poverim šta sam sebi priznala 🙂

Dobro prase

Za ranč Dobro prase sam čula od moje, već više puta spominjane, sestre koja živi u Holandiji. Šta da vam kažem? Ime ranča me apsolutno oduševilo 🙂 Za početak druženja prvo sam dobro pregledala njihov sajt. Svakako vam preporučujem da se upoznate sa prasencetom.

Elem, moja ideja je bila čim grane proleće, a ja do njih u Stare Ledince pa u šetnju po Fruškoj Gori. Ne treba ni da vam pričam kakvo je uživanje za mene svaki trenutak proveden u prirodi.

Proleće stiglo, a ja još ne stigoh do Ledinaca i Fruške. Hrabro sam sebi priznala da nemam niti jedan, dobar razlog za to. Izgovore imam, koliko hoćeš ali razlog nemam. Iskreno, baš sam se dobro osećala kada sam sve postavila na svoje mesto 🙂

´Ajde Vesna, da ne žmurimo i čekamo da prođe. Htela si, isplanirala ali nisi ostvarila. Nije to velika odluka, niti životno važan plan ali ja sam jako dobro jer od malih stvari krećemo ka velikima 🙂 Od malih hrabrih i iskrenih pogleda idemo ka drugim, malim i velikim.

Smem i mogu

Upravo tako, smem i mogu sebi da priznam i kada sam mogla bolje da uradim, odreagujem 🙂

Zašto vam sve ovo pišem? Ne bih da pametujem i bavim se poslovima motivacionih govornika, danas tako modernih. Moja ideja je da vas ohrabrim da budete iskreni prema sebi i odbacite izgovore da ugodite sebi :), a ničim ne ugrozite druge. Naprotiv, povedite sa sobom nekoga sebi dragog i krenite u avanturu.

Moj izbor je uvek tišina prirode, da hodam i razbistrim misli. Možda je vaš potpuno drugačiji ali je samo potrebno da se odvažite i krenete u akciju. S obzirom da smo na mom blogu 🙂  za sve ljubitelje Fruške Gore prvo pregledajte mapu koju je Fruškać nesebično i detaljno podelio sa nama.

Epilog

Podelila sam sa vama detalj iz svog života i jednu moju misao. Ništa, na izgled, veliko i previše bitno ali ja ipak mislim važno za neke sledeće, veće hrabre korake.

Stići ću ja do ranča, bez brige. To nisam dovela u pitanje ni jednog trena. Naravno, nekako se već podrazumeva da ćemo podeliti zajedno moje utiske. Jedva čekam i posetu i pisanje.

Za svakoga od vas ko je stigao do kraja ovog teksta toplo preporučujem da obilazak Fruške krenete od Srema. Šta ću, kad je Srem u mom srcu. Pisala sam vam o tome u tekstu Na današnjem sastanku predlažem.

Do neke sledeće avanture voli vas vasa Zujalica. Samo hrabro napred!

07.04.2019 0 Komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Momenti

PROTEGNI SE

od strane Vesna 26.03.2019

Jutro

Velika sam jutarnja spavalica. Neke iznenadne životne okolnosti su mi dozvolile da me više ne budi sat i da moje jutro počinje kada ja odlučim. Velika privilegija 🙂 Koristim je obilno i radujem se na novoj prilici. Ipak, vrlo često nemam baš prijatan osećaj kada prespavam veći deo jutra. Nije to često ali svaki put kada propustim taj čarobni deo dana ostane mi tiha tuga u duši. Nema reprize. Prošlo.

Jutro je najlepši deo dana. Novi početak, u proleće i leto Sunce koje se rađa i svako jutro nas podseća na novu šansu, novi jednodnevni životni ciklus. Ima tu mnogo simbolike ali još više uživanja. Mislim da to male bebe osećaju, formirani ljudi znaju,a ovima koji su “između” ne zameramo, priliči im da spavaju posle noćnog ludovanja 🙂

Jutarnja fiskultura

Kada izgovorim jutarnja fiskultura odmah se setim profesora fizičkog u filmu Lajanje na zvezde. Fenomenalni Dragan Gagi Jovanović nam je savršeno dočarao lik posvećenog nastavnika sredinom prošlog veka. Vežba, vežba i samo vežba 😉

Moram vam priznati da sam veći deo svog života proživela bez sprovođenja te jednostavne i važne istine. Ceo dan da me postaviš da radim matematiku i fiziku samo me nemoj terati na fizičko. Ništa nisam ljubila od tih disciplina. Sklanjala se na sve moguće i nemoguće načine.

Kako sam sazrevala shvatila sam veliku istinu o važnosti fizičke aktivnosti ali svi ponedeljci su bili moji. Teorija usvojena, praksa dobro zaostaje.

Otvorila oči

Kockice su se složile i širom otvorila oči. Toliko sam planirala i želela teoriju da sprovedem u delo i toliko sam izbegavala da sam bez reči krenula da budem fizički aktivna, da vežbam kada je to moje zdravlje zatražilo, bez reči protivljenja, pogovora i opravdanja za suprotno.

Život me demantovao u svim mojim opravdanjima i otvorio mi potpuno novu stazu. Otkrila sam novo uživanje i strast. Krenula sam da vežbam, više pešačim, vozim bicikl. Otkrovenje!

Istok je blizu

Za nas koji živimo “na raskrsnici” istok je blizu 🙂 Ja sam onda, u malo daljem komšiluku otkrila jogu. Pratila sam na raznim medijima ljude koji praktikuju jogu, gledala i sve mi se to činilo čudno, drugačije. Gde je tu vežba, umor? Sasvim slučajno na FB saznala za Zen joga centar. Zaintrigirao me naziv,priznajem. Kontaktirala ih, krenula i saznala da ja imam mišiće na telu za koje nisam znala da postoje pre joge 🙂 Aktivirali su se svi i pokazali mi svoje prisustvo. Neverovatno lep osećaj kada sasvim blago i u skladu sa svojim mogućnostima istegneš svoje telo i počastiš ga tom blagotvornom vežbom. Upoznala sam svoje mogućnosti, ograničenja i zaljubila se u to korisno istezanje tela. Dva puta nedeljno sa ogromnim zadovoljstvom priuštim sebi dva sata uživanja. Upoznajte i vi Zen, joga centar

Novo jutro

Sa ponosom otkrila novo jutro, jutro koje počinje jogom. Usvojila i naučila vežbe. Dosta njih naučila ali po svojoj intuiciji odabrala one koje meni prijaju i trudim se da svoje jutro počinjem vežbanjem joge. Neprocenjivo zadovoljstvo! Osećam se bolje i mnogo više sebe poštujem jer znam da sam uradila nešto vrlo korisno za svoje telo, za svoje zdravlje. Krenula u istraživanje po Internetu i otkrila Maju Popov, You Tube kanal Maje Popov

Pored moje drage Tanje, još jedna Gospođa koja sa puno ljubavi uči sve nas da vodimo računa o svom telu.

Pokreni se

Pored joge šetnja je dopunila moje aktivnosti. Zujalica je nastala iz potrebe da sam aktivna i da hodam što više. Verujte mi, savršen spoj. U šetnji otkrijete uvek nešto novo, sretnete prijatelje koje dugo niste videli, upoznate svoje okruženje bolje. Uvek nekako jedno dobro delo za sebe povuče još lepih, korisnih i interesantnih događaja.

Zato, svako novo jutro počnite sa vežbanjem! Dan će vam biti lepši kada u njega krenete zadovoljni sobom i sa velikim osmehom na licu jer ste se dooobrooo protegli 🙂

26.03.2019 0 Komentar
2 FacebookTwitterPinterestEmail
Momenti

URBANA GERILA STUPA

od strane Vesna 13.03.2019

Tvrđava bez smeća 2

Ponovo ću da počnem sa konstatacijom da smo odabrani jer živimo sa Tvrđavom pored nas. Moj grad volim i poštujem mnogo, jako mnogo, neizmerno 🙂 ali kada me neko pita odakle sam najčešće odgovaram iz Petrovaradina. Zbog Tvrđave, naravno. Mada, moram priznati da je, po mom skromnom mišljenju, najlepši deo mog grada Gradić ili kako to zvanično kažu Podgrađe. U stvari, Đava gore, Đava ispod, Gradić – ne odvajaj 🙂

Kada ja vas tako, po malo udavim sa pričom o ljubavi onda svakako možete razumeti da sam brojala još koliko spavam i idem na Đavu da budem deo akcije Tvrđava bez smeća. Kao kada deca idu na ekskurziju tako sam i ja u subotu uveče spakovala ranac i brzo u krevet.

10.03. dan D

Upravo tako, 10.03. nedelja, Sunce na sve strane sija, a naša Lepotica čeka vredne i odgovorne ljude.

Pratim već godinu dana rad UGRIP-a ali nisam ni u snu znala koliko je tu rada, ljubavi, energije, osmeha. Sve sa ciljem da se očuva Tvrđava, njena istorijska vrednost i podigne svest svakog pojedinca o potrebi da pružimo deo sebe za dobrobit svih.

Dogovor je bio da se vidimo u 7:30 u Štabu UGRIP ratnika podzemlja. Živa sam se pojela što sam krenula u pola osam od kuće i što ću na mestu sastanka biti u osam 🙂 Ljudi moji, kakva lepota je mene dočekala kada sam stigla na cilj! Nasmejani ljudi, raznih je tu godina bilo i svi spremni da dobro zasuču rukave i zarone u podzemlje. Ima nade za nas, prva misao.

Sve nas je po dobrom, starom običaju dočekao doručak, kafa, sve po redu. Kada sam videla prepune stolove shvatila sam koliko rada je uloženo da bi cela akcija bila, osim toga što je korisna, i uživanje za učesnike. Svaka pohvala.

Zaranjamo

Posle performansa UGRIP-a za dobrodošlicu učesnicima, podele na armije i preuzimanja alata krenulo se u odlučujuću bitku za Provijant. Pogledajte u samo nekoliko minuta kako je izgledao dan, Bitka za Provijant

Moje zaduženje je bilo u štabu. Naš General, predivna Milica koja uz osmeh i sa pesmom stiže sve. Kuvali smo ručak za umorne ratnike i bili logistika svake druge vrste. Po potrebi. Ništa nije bilo teško i ništa nije bilo nemoguće. Fenomenalan osećaj! Sve funkcioniše jer smo svi došli sa velikom željom da budemo korisni i da svako na svoj način bude deo velike i važne akcije.

Rat protiv đubrova

Ove tri reči na duhovit način prikazuju suštinu 🙂 U celoj priči koju vam predstavljam moj najjači utisak je upravo osmeh i neverovatna količina energije, rada koju su ljudi spremni da daju da bi nam svima bilo lepše.

Grupa građana volonterski sprema i čuva jedan od najočuvanijih kontraminskih sistema na svetu. Ne razbijaju glavu da li je to nečija dužnost, obaveza. Prosto poštuju svoju okolinu i rade. Spremni su da prihvate da je svaki kamenčić Tvrđave naš.

Uložili su ogromnu količinu vremena i truda da bi organizovali veliku akciju, prikupili još vrednih zanesenjaka i krenuli u rat. General ove urbane gerile, Leon hrabro sve drži pod kontrolom i stupa napred. Sve velike vojskovođe su ostale upamćene jer se u borbu kreće sa uzvikom: za mnom! Leon, kao glavnokomandujući u ovom ratu protiv đubrova upravo tako stupa na čelu kolone 🙂

Povečerje

Sunce se polako sprema na počinak, umorni ratnici stižu sa osmehom i sjajem u očima. Rezultati njihove borbe su vidljivi i ogromni, neverovatni. Prvi utisak naših Generala je da smo odradili najveću akciju do sada kada gledamo rezultate sakupljenog smeća u samo jednom danu.

No, utisci su se stišali, a rezultati sumirali. U grupi na FB, Katakombe, podzemlje i nadzemlje Tvrđave Petrovaradin pročitajte Saopštenje za javnost i medije. Želim da verujem da ste kliknuli 🙂 i upoznali se sa svima nama imenom i prezimenom kao i da ste sagledali kroz količinu sakupljenog đubrova koliko smo kao najinteligentniji primerci na Zemlji spremni da ugrozimo svoj opstanak i opstanak planete, ekosistema.

Posle svega

Pa, posle svega slavlje, žurka, razmena utisaka. Tema za razgovor na pretek. Momenat kada se prašina slegla, vredni ljudi skinuli maske, pogledali se, nasmejali i osetili zadovoljstvo i ponos. Neprocenjiv osećaj!

Ja sam se odlučila da u tišini odšetam do kuće. Verujte mi, sa ogromnim zadovoljstvom i radošću. Pre svega, upoznala sam fenomenalne ljude, a zatim bila deo velikog i važnog poduhvata jer sam sama odlučila baš tako.

Emocije regulišu naš, veoma važan, hormon sreće 🙂 Prošla nedelja je po mojoj odluci moj serotonin podigla u nebo.

Zato, dozvolite sebi taj neverovatni osećaj da pružite sebe i kada to niko ne traži od vas, zato što želite.

13.03.2019 2 Komentari
2 FacebookTwitterPinterestEmail
  • 1
  • 2

O meni

O meni

Piše za vas

Zovem se Vesna. Volim da putujem i družim se sa ljudima. Ipak, svuda pođi-kući dođi :) Moj grad, moja oaza, moji ljudi. Želim da podelim moj pogled sa svima vama koji ste ovde i vama koji bi želeli da vidite i posetite naš grad.

Budimo u vezi

Facebook Instagram Email

Razgovaramo na FB

Novosadska zujalica

Pratimo se na Instagramu

Error validating access token: Session has expired on Friday, 20-Nov-20 10:33:54 PST. The current time is Wednesday, 29-Mar-23 09:12:06 PDT.

NOVO

  • MOJ NAKLON #MANUAL

    07.06.2022
  • DA,ŽURI MI SE

    17.11.2020
  • INTROSPEKCIJA

    14.08.2020
  • NA SKRIVENO TE VODIM MESTO

    04.07.2020
  • DODIR SVILE

    01.06.2020

Najčitanije

  • 1

    MAJ JE MORE – drugi deo

    15.06.2019
  • 2

    DA,ŽURI MI SE

    17.11.2020
  • 3

    ZAŠTO?

    26.02.2018

Novosti

Prijavi se za novosti sa bloga, predloge i nove fotografije. Budimo u vezi!

  • Facebook
  • Instagram
  • Email

Priredila za vas Vesna/ Logo uradila Zvezdana Marjanović


Na početak
Scroll Up