Novosadska zujalica
  • Početna
    • Moja ideja

      ŠARMIRAJ NOVU GODINU

      10.02.2019

      Moja ideja

      UPUTSTVO ZA UPOTREBU

      18.03.2018

      Moja ideja

      ZAŠTO?

      26.02.2018

  • Blog
    • U šetnji
    • Na putu
    • Momenti
  • Kontakt
  • Fotografije
Novosadska zujalica
  • Početna
    • Moja ideja

      ŠARMIRAJ NOVU GODINU

      10.02.2019

      Moja ideja

      UPUTSTVO ZA UPOTREBU

      18.03.2018

      Moja ideja

      ZAŠTO?

      26.02.2018

  • Blog
    • U šetnji
    • Na putu
    • Momenti
  • Kontakt
  • Fotografije
Kategorija:

U šetnji

U šetnji

SIGURNA SAM

od strane Vesna 08.09.2024

Kultura sećanja

Dajem sve od sebe da živim u sadašnjosti, da je volim i poštujem ,primećujem napredak, rast i sve novo. Jedna od omraženih rečenica koju neko može da sroči u mom prisustvu počinje: U moje vreme… Nisam vešta u raspravama, nisam svadljivica, često ne umem u pravo vreme da kažem kontra argument. Kad razmislim o toj, oprostite, fuj započetoj rečenici shvatim da sam trebala da kažem: Da, u to „tvoje vreme“ imao si ili imala si 20,30 godina, bio si ili bila si bez obaveza svakodnevnice, bio/bila si mršaviji/mršavija samim tim zadovoljniji/zadovoljnija svojim izgledom (samo nije bilo Instagrama da deliš i brojiš lajkove!), promaja ti je duvala kroz glavu i ceo svet je bio tvoj!

Ipak, postoji deo nas koji da bi napredovao ne treba da zaboravlja tako lako. Užurbanost svakodnevnice uzima nam vreme da negujemo kulturu sećanja, da po nekada nadogradimo prošlost da bi sigurnije koračali ka budućnosti. Kada sve ovo pišem, znam da je tema široka. Ne bih da se gađam već potrošenim rečenicama koje su izgubile smisao i cilj. Mnogo je oblasti iz prošlosti, mnogo je lepog i manje lepog. Baš mnogo i baš tu ima vrednih i korisnih lekcija.

Ja bih da pričam o arhitekturi.

Moje seoce

Da vam po stoti put ,bar u pokušaju, približim svoju ljubav prema mom Petrovaradinu i svoje emocije mislim da bi bilo previše 🙂 Prelistajte tekstove, podsetite se. Da sumiramo, ljubav je velika! Poslednjih 11 godina živim na trećoj lokaciji u mom seocetu. Da, baš tako sam ga doživljavala i baš takav me je osvojio. Imamo mir, šumu, Dunav, atmosferu bliskosti. Znamo ko nam je komšija i sa kim delimo tugu i umnožavamo radost. Sve to na 10 minuta od velikog grada, opet mog, dragog Novog Sada. Kažite vi meni sad, malo li je?

Moji roditelji su šezdesetih godina prošlog veka došli u Petrovaradin. Oformili porodicu i krenuli u život sa velikim poštovanjem i prihvatanjem sredine u koju su došli. Opšte vrednosti i pravila su postojali, ušli su u našu kuću. Zahvalna sam što su moju sestru i mene podizali i vaspitavali u duhu sredine u kojoj smo rođene. Naravno, zahvalna sam i što su nam preneli ljubav prema njihovom rodnom kraju koju do dana današnjeg nežno negujem. Osećam se bogato, imam svoju rodnu ravnicu i imam svoju talasastu Krajinu gde su moji preci živeli i stvarali. Prednost nomada,ljudi koji su imali hrabrosti i volje da krenu na drugo mesto po svojoj želji i po svom izboru. Danas je to česta pojava,ide uz današnje vreme ali je sredinom prošlog veka bila retka odluka. Moj deda Luka je sa svojom braćom baš tako odlučio i stigli su u Srem.

Za vreme mog odrastanja naučila sam da imamo Gradić, da je Tito bio u zarobljeništvu na Tvrđavi,a moj deda Kuzman služio vojsku na Tvrđavi za vreme Austrougara. Naučila sam da je Glavna ulica Preradovićeva, da se delimo na stari i novi Majur. Vremenom sam znala da razgovaram sa Majurcem jer živi u kuči u Kačičevoj 🙂 Ne znam kako bih vam to opisala na pravi način da što bolje razumete. Naši dragi Majurci su imali problem da previlno upotrebe č i ć. Slobodno mogu reći,skoro svi. Jednostavno se prenosilo u kući bez obzira na sve škole, knjige… Meni uvek, do dana današnjeg bilo mnogo slatko i tako jedinstveno.

E sad, obično su Majurci stanovali u starim „ Švapskim“ kućama. Bilo je to Podgrađe Petrovaradinske Tvrđave, deo Petrovaradina do osnovne škole i dve trećine Preradovićeve ulice. Predivne stare kuće koje su zidane u vreme kada su Austrougari imali vlast i svoju državu na ovom prostoru. Svaka kuća je bila brižljivo ukrašena, bilo je mnogo kibic fenstera, ajnfort kapija…

Vreme je prolazilo, mi rasli, grad se širio, a jako malo ljudi je moglo na pravi način da održava stare kuće. Novo vreme je donelo napredak i tiho brisanje svega što je urađeno, a vredno je, pre tog „novog vremena.“ Podržavam svaki napredak, znam da svako vreme ima svoja karakteristična obeležja u svim segmentima života i to je divno. Da nije tako još bi živeli u pećinama, a ne živimo.

Tuga i bes

Znam da svako dobro organizovano i ozbiljno društvo, država vode računa o svom kulturnom nasleđu. Znam da moja država ima institucije čiji je posao upravo to. Da li smo mi ozbiljno društvo? Pa nismo! Prođite Petrovaradinom i uverite se sami. Arhitektura, tačnije način gradnje, života u vremenima pre nas je deo našeg kulturnog nasleđa. Pojedinci ne mogu na pravi način da vode računa o svojim starim kučama, što bi rekli Majurci. Tu na scenu treba da stupi društvo, državne institucije, svi mi. Ne počinje Svet sa nama i gospodinom Guglom! Ne, naše društvo u ovim vremenima misli i radi kao da sve počinje sada,danas. Imamo stambene zgrade na trotoaru, izvadiće se drvo za kvadratni metar više, srušiće se Švapska kuća za mnogo kvadrata više. To je tuga u meni. Kuda smo krenuli i kako kada rušimo sve iza nas? Sada nastupa bes!

Zar ne može stara kuća da se restaurira i bude luksuzni hotel i da vam opet,dragi „investitori“ stignu magične pare? Šuške koje,po vašem mišljenju, rešavaju sve. Ne bih vam bila u koži kada shvatite da ne rešavaju. Znate li šta je zadužbinarstvo? Naši veliki preci su svoje prihode ulagali u objekte koje su ostavljali svom narodu. Danas je moderno pričati o patriotizmu i kačiti zastave na razne objekte. Da, bes i velika tuga….

Avioni,kamioni su osakatili moj Petrovaradin na žalost u nepovrat. Ima jedna kućica koja mi vraća osmeh na lice na uglu Preradovićeve i Božidara Adžije. DA, može se. Malo volje i poštovanja, ruke će se složiti i sve se može.

P.S. Na fotografiji vidite kuću koju spominjem na kraju. Baš sam bila strpljiva da je fotografišem sa preke strane ulice,bez automobila 🙂 Bila bi lepša bez ove bandere ali…

08.09.2024 0 Komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
spremno za tebe
U šetnji

FRANCUSKA U GRADIĆU

od strane Vesna 07.08.2023

Širom otvori oči

Upravo tako, širom otvori oči,a bilo bi dobro i da su uši maksimalno u funkciji. Nekoliko,sad već, meseci obećavam sebi da ću sesti i pisati. Nešto,bilo šta. Pa ja to volim! Nikako da se to desi. Uvek nešto drugo odvuče pažnju. Volim i to nešto što me preuzme ali pisanje… To jako volim.

Pisala sam o važnosti prepoznavanja znakova u našem životu. Preponosna sam što sam ja danas moj prepoznala. Usporena, lenja nedelja. Volim je,prija ali želim i malo aktivnosti. Ne previše,naravno. Internet se posle jednog udara grome zagubio. Televizija otplovila sa njim. Da li ću izgovoriti reč koju BAŠ ne volim, dosadno mi je? Nikako!

To je taj dan! Ja ću da slušam Amiru Medunjanin i da pišem. To je lepše od svih „surfovanja“ i televizija. Otvorila oči, uključila malo mozga i ja sam srećna.

Moj Gradić

Da ja sada po ko zna koji put pričam o mojoj ljubavi prema mom Petrovaradinu bila bih baš jako dosadna. Dosadna sam i sebi, po nekada, ali opet da pišem bila bih baš jako. Ne želim, nije to moj cilj niti način komunikacije, niti naučenih manira.

Gradić ili kako to sada vole da kažu Podgrađe Petrovaradinske Tvrđave je posebno osetljivo područje mog seoceta. Izgrađen je kao filigranski rađen nakit. Ušuškan, kitnjast i dostojanstven. Upravo takav deo grada zaslužuje ozbiljan, dobro promišljen odnos pun ljubavi.

Često o tome govorim, pisala sam. Ko me poznaje, zna da neću stati. Kad volim i mislim da je ljubav zaslužena, ne odustajem.

Le Klok Bistro

Slučajan,neplaniran susret-ljubav na prvi pogled. Desilo se baš tako. Dva dana smo imali goste iz Splita. To su ona dva dana kojih kada se setite imate osmeh na licu. Zahvalna što sam imala priliku da upoznam divne ljude i provedem dva dana u njihovom društvu.

Da li ste imali goste,a niste obišli Tvrđavu? Teško. Posle obilaska naše lepotice, potražili smo malo hladovine za jednu kafu u Gradiću. Vrlo brzo našli. Le Klok Bistro.

Ispratila sam na Instagramu da su krenuli sa radom. Sve je ostalo na tome dok nismo seli da popijemo kafu. Tu počinje priča i taj plamičak ljubavi. Vrlo jasno su definisali svoju delatnost. Pre svega u nazivu bistroa, u ponudi hrane, enterijeru i toj maloj bašti koja tako podseća na bašte u Francuskoj, u Parizu. Imala priliku da vidim i dajem sebi za pravo da iznesem taj utisak.

Prvi kontakt sa ugostiteljskim objektom ostvaruje konobar. To znate i bez mene 🙂 Konobar koji je stigao za naš sto je pristupio učtivo, nenametljivo, sa odgovorom na svako postavljeno pitanje, ali na svako. Bilo je raznih. Namera je bila kafa, ručali smo kod njih. Za svako poštovanje. Mladi čovek je za svako naručeno jelo ispričao priču. Objasnio nam je šta od namirnica sadrži supa od luka, sufle od kozjeg sira, rižoto sa pečurkama. Kao što vidite, ja i posle deset dana znam šta smo ručali kod njih 🙂 Mislim da to samo potvrđuje fenomenalan utisak koji su ostavili na mene. A jesu. Baš jako. Vlasnici su vodili računa o svakom detalju. Pre svega ukus hrane je fantastičan. Posebna priča je način na koji je hrana servirana. Preukusno i za oko više nego prijatno. Činije, korpice za hleb, escajg…Sa velikom pažnjom odabrano. Jednostavno, to se vidi ako želiš da vidiš i ako voliš da si poslužen baš kako treba. Kada malo stekneš životnog iskustva, dodaš sebi godina sve te sitnice su važne i ostavljaju utisak, zovu te da se vratiš i ponovo uživaš.

La vie est belle

Da, život je lep. Na svim jezicima ima istu radost, lepotu, tajnu, uzbuđenje. No, svaka zemlja, svaka kultura ga živi na sebi svojstven način. Svi smo samo ljudi, svi smo sazdani isto ali svi smo i toliko različiti. Za mene je to lepota koju u svakoj prilici treba primetiti i na neki način konzumirati.

Naši dragi sugrađani koji su nam ponudili malo francuske kulture kroz ambijent i hranu pružaju nam priliku da zavirimo u taj način života i razmišljanja. Pre svega, hvala. Hvala na posvećenosti, trudu, ljubavi koju ste nam doneli u naš grad.

U bistrou Le Klok sam prepoznala dugo godina definisan cilj i vrlo jasno realizovan. Po mom mišljenju, tako izgleda živeti svoj san. Sigurna sam da nije lako, ali je ostvarivo.

Zbog odlične hrane, pažljivo odabranog svakog detalja posetite Le Klok bistro i ,verujete mi, uživaćete sasvim sigurno. A kako drugačije nego sa srećnim momentima u navali onih manje lepih?

 

07.08.2023 0 Komentar
1 FacebookTwitterPinterestEmail
Na skriveno te vodim mesto
U šetnji

NA SKRIVENO TE VODIM MESTO

od strane Vesna 04.07.2020

Reče Bajaga

i svakom od nas u ovoj rečenici dozvoljava da izmaštamo razlog da se ušuškamo na skrivenom mestu. Sigurna sam da je svako od vas kada je pročitao naslov imao svoj razlog i svoju sliku kuda i zašto se osamiti i uživati.

Kada slušam Bajaginu pesmu doživljavam je kao promo song za turističku organizaciju Crne Gore što je potpuno opravdan razlog za stvaranje. Ipak, meni je iz cele prezentacije u glavi samo rečenica: Na skriveno te vodim mesto…

Zašto

baš to? Juče su se sklopile kockice i pokazao mi se taj znak pored puta 🙂 Zujala sam po raznim delovima grada, obavljala neke važne poslove. U jednom momentu sam se zatekla u Železničkoj ulici i gledala da što pre stignem do pošte pa dalje. Nebrojeno puta sam prošla tom ulicom ali sam juče uočila tablu ispred Makijato kuće na kojoj piše: Skrivena bašta ( Hidden garden ). Šta je sada to? Prva misao. Morala sam dalje ali je natpis memorisan i zauzeo je vrlo važno mesto.

Složilo se

sve na svoje mesto onoga trena kada sam sa mojom dragom drugaricom dogovarala mesto sastanka. Moj predlog je bio Kombinat, njihova bašta u Ilije Ognjanovića. Znate već moju opsesiju da sedim u gradu ispod drveta 🙂 To mogu baš tu. Pažljiva kao uvek, moja Baja je predložila kafe preko puta izvršnog veća. Znala sam šta misli ali smo se obe dvoumile oko imena 🙂 U trenutku sam prihvatila jer je to predlog žene kojoj jako verujem. Ključno je bilo što mi je rekla da imaju baštu u dvorištu. Tog momenta sam imala sliku table ispred Makijato kuće i tog momenta sam znala da je baš ta predložena bašta pravi izbor.

Iskreno,

baš sam se trudila da što pre završim preostale posliće i stignem u Corto Caffe 🙂 Često prolazim tim delom bulevara ali nisam do sada svraćala u kafe. Stigla sam pre moje prijateljice i vrlo lako pronašla tu ušuškanu baštu.

Tog momenta sve se složilo na svoje mesto. Znala sam zašto sam tu i bila preponosna na sebe što sam ulovila znak koji me je uputio na mesto gde ću se osećati dobro.

Upravo sam se tako osećala čim sam sela i osvrnula se oko sebe. Jedno dvorište je pretvoreno u kutak sa zelenilom u kojem se čujemo kada razgovaramo i u kojem ne može da sedi previše ljudi.

Više puta do sada sam pisala koliko volim ljude i koliko su pravi,iskreni ljudi važan deo svakog od nas. No, postoje momenti kada nam je mir važan, kada nam je razgovor važan. Postoje momenti kada nam je lopo da sami sa sobom mirujemo. Ovoga leta priroda nam je poručila da se umirimo.

Zbog svega toga kada sam se osvrnula po dvorištu Corto Caffe-a shvatila sam da sam na pravom mestu gde mogu da sednem, odmorim kada poželim samo sebe za društvo ali i kada mi prija društvo da podelim sa nekim važne ili manje važne reči.

Dopada mi se što nema previše detalja koji te okružuju ili vise nad glavom. Jednostavno uređen prostor koji ne opterećuje ali svakako pruža upravo ono što treba na užurbanom Bulevaru Mihajla Pupina. Sa bučne ulice i sa samo par koraka ulazite u mirno dvorište gde sebe častite odmorom ili nekim lepim druženjem.

Priznajem

nisam do sada često osećala potrebu za ovakvim mestima u centru velikog grada kakav je moj Novi Sad. Uvek me je potreba za tišinom vodila izvan grada. Vodi me i dalje u istraživanja. Isto tako priznajem da sam podjednako uživala u dvorištu Corto caffe-a, okružena starim zgradama,zelenilom.

Najlepše je što sam posle malo internet istraživanja saznala da postoji još skrivenih kutaka u gradu. Upoznajte se i vi na sajtu o našem gradu.

Dok ne odlučite kuda da krenete toplo preporučujem da svratite na Bulevar Mihajla Pupina br.13. Sigurna sam da ćete kvalitetno potrošiti deo svog dana 🙂

04.07.2020 0 Komentar
1 FacebookTwitterPinterestEmail
U šetnji

DODIR SVILE

od strane Vesna 01.06.2020

Nežno 

 

Pre svega mislim da treba da budemo nežni prema sebi i na taj način naučimo da dajemo nežnost i ljudima koje volimo. Za neke od nas je to težak posao😀 

Nežnost je dodir,lepa reč,razumevanje,pogled… Kako sve to prema sebi? Jednostavno. Gradite svoje vrednosti čitav život, istražujte i podvucite crvenom bojom šta vas čini zadovoljnim. Naravno, pre svega budite nekada i bolno iskreni u kontaktu sa sobom. 

Budite nežni prema svom telu. Naučite da ga volite i poštujete 😍 Osluškujte šta vam poručuje, šta mu treba. Šalje signale svakoga dana.  

Priznajem da sam kao nepopravljivi optimista očekivala da će nas izolacija mnogo više naučiti. Nisam sigurna da je tako. 

 

Dodir 

 

Nežnost je i dodir. Kada odlučimo da osluškujemo svoje telo primetićemo koliko nam dodir znači. Primetićemo kada nas dodirne voda, nežan cvet, pamuk, svila… Priroda 💓Sigurna sam da u tom momentu poželimo da prirodi poželimo dobrodošlicu i dodirnemo je sa isto toliko nežnosti. 

Samo je jedan put. Negom naše kože zavolećemo sebe, a priroda će nam vratiti višestruko lepim osećajem kada se sretnemo.  

Bez lažne skromnosti, o svojoj koži sam počela da vodim računa u ranoj mladosti. Uvek mi je bilo važno da sam ja zadovoljna njenim izgledom i pažljivo sam pratila šta mi govori. Moje okruženje mi zamera Sunce u velikim količinama kada sam pored vode ali to je posebna priča i ljubav. 

 

Hedera Vita 

 

Potpuno slučajno sam naletela na informaciju o kozmetici pod imenom Hedera Vita. Da vam kažem šta me je tačno navelo da se više zainteresujem ne bih mogla. No, možda je presudno bilo što su naglasili da koriste biljke sa naših prostora i da svoju proizvodnju imaju u Loznici. 

Vremenom sam postala veliki poštovalac kvalitetnih proizvoda proizvedenih tu pored nas. Čitala i gledala mnogo emisija gde po belom svetu ljudi snažno podržavaju lokalne proizvode i njihovu potrošnju upravo u svom okruženju. Gromoglasan aplauz za akcije te vrste 👏👏👏 

Gospodin Facebook me obavestio da otvaraju radnju u Novom Sadu. Klik na sliku, klik na tekst, objavu. Online prezentacija urađena sa merom i ukusom. Dovoljno da odlučim da mi ne bude teško da prošetam do Pap Pavla 41 i upoznam se sa ponudom. 

Tada počinje moja lepa priča sa njihovim proizvodima. Pre svega, u priču su me uvele gospođe koje predstavljaju i na odličan način prodaju proizvode. Važno mi je da imam informaciju o proizvodu ali mi je isto toliko važno da mi niko ne diše za vratom i bude preljubazan i na taj način dosadan. Dobra mera je uvek dobitna kombinacija. Sve to sam u njihovoj radnji dobila. 

U radnji sam polako stigla u fazu zaljubljenosti u proizvode, a već sledeće jutro sam mojoj kutijici kreme za lice izjavila duboku ljubav. Ukoliko se odluče, a nadam se da hoće, za kvalitet na prvom mestu ja vidim ljubav na dug period 😀 

Imate u ponudi sve što vašem telu treba da mu iskažete iskreno poštovanje i ljubav. Sve je pažljivo upakovano, nežno i kvalitetno. Cene su dostupne velikom broju svih nas i pažljivim odabirom, sa dobrom organizacijom uvek ćete znati gde da odete da se obradujete i počastite. Sa velikim žarom delim sa svima vama informaciju, a nadam se da ćete odlučiti i prošetati do Hedere. Verujte mi, kada probate vrlo brzo ćete razumeti moje oduševljenje. Stigla sam da negujem kosu, lice, telo,stopala samo sa njihovim proizvodima. Moja koža mi svakoga dana šalje osmeh u ogledalu 😀  

Nisam vam pisala o samoj proizvodnji, njihovim počecima i uspesima. O tome ćete kliknuti na link portala MojNoviSad i upoznati se. Svakako je važno da znate ko se to kod nas na vrlo ozbiljan način upustio u avanturu proizvodnje proizvoda koje se nude sa raznih strana. 

Moja misija danas je da vam predstavim svoje iskustvo sa njihovim proizvodima. Zadovoljna sam i srećna što sam ih pronašla, što su naši, toliko da moja ćerka kaže da sam vrlo glasan promoter na svim druženjima u mojoj kući, a i van nje. 

 

Hedera helix je latinski naziv za biljku bršljan. Ne znam da li je ova biljka bila motiv za naziv kolekcije ali ja sam u svojoj glavi povezala bršljan kao zeleni pokrivač za tlo i drveće, a Hedera Vitu kao prirodni dodir za moju i vašu kožu 💓 

 

 

01.06.2020 0 Komentar
1 FacebookTwitterPinterestEmail
Putovanje kroz vreme
U šetnji

VOZI ME U NOVI SAD

od strane Vesna 16.02.2020

Voz

 

Brzina kojom se krećemo kroz vreme često mi postavlja pitanje (kada malo usporim)šta će moja deca, njihova deca zapamtiti tokom svog puta kroz život? Da li će voz kojim oni putuju ostati samo reč ili eksponat u muzeju? Ima li još ljudi sa voljom da ih zainteresuje za istoriju, kulturu i na taj način osnaži osećaj pripadnosti prostoru na kojem su se rodili? Složićete se, upravo je taj osećaj pripadnosti istoriji i kulturi ono što nas razlikuje i Svet čini prezanimljivim mestom za život.

 

Zraci

 

Zahvalna sam što su u moj život kao zraci Sunca ušetali ljudi koji shvataju važnost angažovanja nas starijih da uputimo i zainteresujemo decu koja nastavljaju našom stazom.

Da, upravo tako doživljavam svoje poznanstvo sa UGRIP-ima i Leonom. Sa ogromnim zadovoljstvom ću vas podsetiti na jednu od akcija.

Dragi moji čitaoci, verujte mi, nikada ali nikada nisam videla toliko vere, posvećenosti i nade nego kod te fenomenalne grupe ljudi. Kada ste u njihovom društvu ono malo svetlo na kraju tunela se pretvori u Sunce koje sija punim sjajem.

Putovanje kroz vreme

 

Na FB stranici sam saznala da moji prijatelji na čelu sa Leonom Šurbanovićem organizuju radionicu Tramvaj, putovanje kroz vreme. Zainteresovala se i odlučila da se upoznam sa druženjem Leona i dece uzrasta od 12-16 godina.

Da razjasnim ideju: izabrana grupa dece se kroz druženje i istraživanje upoznala sa istorijom našeg grada. Kroz to putovanje napisali su tekstove o nekoliko značajnih građevina u centru grada i kroz mali,pozorišni prikaz predstavili svoj put svima nama direktno zainteresovanim kao i prolaznicima koji su se u tom momentu zatekli u Zmaj Jovinoj 🙂

Nisam stigla na turu sa decom koja su vodila na srpskom jeziku ali sam prošetala sa grupom koja je sve to predstavila na engleskom jeziku.

Kada su se pojavili u kostimima, sa rekvizitima koji prate njihovu ulogu automatski se osmehnete i posle dobijanja karte za vožnju sa njima krenete.

Pretvorila sam se u uho,a osmeh nisam mogla da skinem sve da sam i htela, a nisam 🙂 Jednostavno su me očarali i omađijali svojim šarmom i ozbiljnošću sa kojom su pristupili zadatku.

Možda mi se podjednako sa oduševljenjem decom dopalo i to što su me kroz svoj nastup naučili i stvari koje nisam znala na jedan drugačiji, interesantniji način.

Bili su potpuno čarobni 🙂 Ozbiljni tamo gde je priča upravo to tražila, šereti gde se to uklapalo, prepuni poštovanja i posvećeni svojoj ulozi i priči.

Još jednom mi je ovaj tramvaj potvrdio koliko su nam deca moćna kada im ponudimo aktivnost i na pravi način ih zainteresujemo. Toliko je jednostavno. Leon im je samo pokazao u kojem pravcu da se kreće njihovo istraživanje po Internetu, knjigama.

Ipak, ono najvažnije je da im je posvećeno vreme. Iskorišćeno je da pričaju odrasli ali i da odrasli znaju kada treba da saslušaju decu i njihovo mišljenje.

Ovakvim preplitanjem mi smo uživali u prikazu istorije na jedan potpuno drugačiji način koji se pamti.

 

Kuda ide ovaj voz

 

Stižemo i do pitanja: kuda ide ovaj voz? Postoji ideja da ovakve ture uđu u turističku ponudu našeg grada. Mislim da posle mog predstavljanja ne treba ni da pričam šta ja mislim o tome 🙂

Onda ide ali… Pojavila se grupa ljudi koja je ovaj vid rada sa decom želi da predstavi kao iskorišćavanje! Dobro ste videli i reč i znak uzvika. Ako sam dobro ispratila, a mislim da jesam čak je i tužba podneta kako nemaju licencu za turističke ture.

Kada sam to saznala, videla imala sam pitanje za sebe da li sam tužna ili besna? Mislim da sam za nijansu ipak više besna. Zašto sitan, lični interes ne može da ustupi mesto opštem dobru? Za mene je svako angažovanje koje je posvećeno mladosti opšte dobro svih nas. Rad sa decom je naša moralna obaveza, naše ulaganje u budućnost. Nema tu mnogo pameti i filozofije.

Onda se pojavi grupa ljudi koja to predstavi kao otimanje posla?! Kuda idemo? Zašto je biti sebičan moderno?

Nemam odgovor. Ne želim da trošim život na ove vetrenjače koje su pokazale oblik?

Iskustvo me naučilo da samo odgovaram za svoje ponašanje i postupke 🙂 Ja ću na sav glas da hvalim ovu akciju i da navijam kad god sam u prilici da se nastavi, da se još dece priključi, da rade, uče i igraju se. Mi ćemo da uživamo 🙂

 

P.S.  U poslednjem razgovoru sa Leonom, autorom ove kreativno edukativne radionice, saznala sam: Ništa ne brini, draga Zujalice, tramvaj time mashine nastavlja svoje aktivnosti na liniji iz budućnosti, bez obzira na skretničare iz sada već prošle sadošnjosti. U realnosti i predvremenskoj mašini nastavljamo dalje da zujimo i da obogaćujemo i širimo stanice i linije novosadske varoši. Vidimo se u tramvaju 🙂

16.02.2020 0 Komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Podgrađe Petrovaradinske Tvrđave
U šetnji

ZAŠTO VOLIM GRADIĆ

od strane Vesna 03.09.2019

Lako je

 

odgovoriti na pitanje zašto volim Gradić 🙂 Ostajem pri mnogo puta izrečenoj tvrdnji u rečenici da je to najlepši deo našeg grada koji živi na dve obale Dunava. Lako je voleti Gradić, Tvrđavu i biti beskrajno ponosan i srećan što si deo fascinantne istorije koja ih dovodi do nas.

 

Mnogo davno

 

beše kada je, tada velika, austrijska carevina, rešila da obnovi i modernizuje već postojeće utvrđenje na petrovaradinskoj steni. Današnji Gibraltar na Dunavu je daleke 1501.godine krenuo svoj život kao važno vojno utvrđenje. Detaljan i vrlo jasan tekst pročitaćete na Wikipediji.

Izabrala sam da vam pišem o ličnim utiscima i osećanjima. Zato vam iskreno i toplo preporučujem da se upoznate sa istorijom u prethodno preporučenom tekstu. Verujte mi da će vas opisani značaj “od mnogo davno” preplaviti upravo velikom količinom emocija 🙂 Divljenje, ponos, sreća i …

 

Kažite mi

 

da li delite sa mnom tu ljubavnu nit koju sam vam prenela u tekstu Lepotica i zver? Kažite mi da li delite moje ogromno poštovanje prema UGRIP-ima koje sam podelila sa vama u tekstu Urbana gerila stupa?

Desi mi se da pomislim kako možda preterujem. Brzo me napusti taj osećaj 🙂 Svečano izjavljujem da ću sve dok budem uživala u pisanju o mom gradu još puno puta svoje misli i osećanja pretočiti u reči o Tvrđavi i Gradiću.

 

Gradić

 

sam često spominjala i pre neki dan shvatila da još nisam ispričala moju priču o tom delu Tvrđave, Petrovaradina, Novog Sada. Nedopustivo 🙂

Prošetala sam do Gradića jer mi se dopala tema ovogodišnjeg Festivala uličnih svirača. Izuzetno cenim njihovu ideju da bar nekoliko letnjih dana Gradić bude umetnički kvart koji dočekuje i grli sve ljude koji su željni dobre muzike, filma, druženja. Navijam iz sveg glasa da to bude umetnički kvart zauvek i stalno u godinama koje su ispred nas.

Kada je pre godinu ili dve krenulo uređenje fasada bila sam u blagom šoku. Da li je moguće da se neko setio? Neću baš jako tvrditi ali koliko me sećanje služi poslednji put su te predivne zgrade okrečene već daleke 1980.godine. Ugostili smo te godine sve stono-tenisere Sveta. Od tada, svaki dan sam samo posmatrala kako se piše po zgradama, kako otpadaju predivni barokni ukrasi, kako sivilo grada i saobraćaja pokriva Gradić. Razni su obećavali rekonstrukciju, projekte, ulaganja. U jednom momentu imali smo italijanski kulturni centar u Gradiću. Vlada Hrvatske je okrečila i malo uredila kuću u kojoj je rođen Ban Jelačić i dala privatnom licu da u njoj otvori Konobu sa Istarskim vinima. Kratko je trajala. Entuzijasti koji vode poslastičarnicu Multi Tarte su zasukali rukave i uredili zgradu u kojoj je radionica i radnja. Veliko poštovanje za izbor lokacije i uloženi trud i sredstva. Po mom mišljenju, vizionari 🙂

 

Ponovo

 

su krenule priče sa uvek sličnim sadržajem. Ponovo Gradić postaje pešačka zona, elitni turistički kvart. Za početak, okrečismo ga. Znam da svaki mali korak napravljen u pravom smeru dovede do cilja. Ovaj pozdravljam sa ogromnim aplauzom. Ovacije!

No, verovaću u svaki sledeći samo kada rečeno bude realizovano. Oprostite, iskustvo me naučilo tako 🙂

Nemam ja pravu reč koja bi opisala osećaj šetnje po kaldrmi u bočnim ulicama. Nemam pravu reč koja može da opiše moju sreću kada vidim muškatlu na nekom kibic fensteru u Gradiću. U Štrosmajerovoj ulici koja vodi do stepenica za Tvrđavu još jedna radnja sa ručno rađenim suvenirima. U Beogradskoj ulici je Prostor zamišljen za radionice, predavanja, izložbe, akustične svirke. Nisam detaljno upoznata ko je krenuo ali sam sasvim sigurna da sve prve korake prave mladi, vredni i preduzimljivi ljudi. Ideja postoji, volja takođe i velika spremnost na rad. Koristim i ovog puta priliku da vam preporučim da prošetate, ne sramite se i otvorite vrata.

Svako od tih divnih ljudi je krenuo da živi svoju ideju. Prepoznao je lepotu svog bliskog okruženja i ogroman potencijal koji Gradić ima. Odvažili su se i krenuli u ostvarenje svog sna, svoje ideje.

Otvorite vrata, uđite i upoznajte se, podržite.

 

Zašto

 

volim Gradić? Zato što je deo nas, zato što je čarobno lep, zato što nam nesebično pruža mogućnosti da nahranimo dušu lepotom. Volim ga zato što ima magiju proživljenih i nikada ispričanih priča koje krije u svakom svom kamenčiću.

Jednostavno volim.

03.09.2019 0 Komentar
2 FacebookTwitterPinterestEmail
U šetnji

NAŠ GRAD, NAŠA PRAVILA

od strane Vesna 14.05.2019

Novosađani

 

Ovaj podnaslov, Novosađani, mi daje mogućnost da napišem roman. Nije mi to namera ali svakako bih želela da se, iz mog ugla, osvrnem baš na nas.

Život mi je dozvolio da zagrabim malo srećnija vremena i da prozujim po nekim raznim gradovima. Uvek je bilo zanimljivo i ugodno iskustvo. Po svojoj prirodi volim da upoznajem nove i drugačije predele, ljude, običaje, kulture.

Ipak, moram vam reći da sam prilikom svakog predstavljanja na pomen mog grada dobijala posebno poštovanje. Meni je to istinski značilo i znači do dana današnjeg jer sam srećna kada ljudi prepoznaju duboku nit koja se decenijama provlači kroz Novi Sad i čini nas Novosađanima.

 

Zašto

 

 

Zašto tako mislim i pišem? Pre svega, volim poziciju na kojoj su naši preci odlučili da se nastane. Ne mogu da zamislim sebe u gradu koji nema veliku vodu 🙂 Dunav je naše more, ljubav,naš život. Zatim imamo Frušku, naša pluća, vazduh, mir.

Sagradili su nam Tvrđavu i obeležili nas zauvek 🙂 zvezdom koja sija i širi na sve nas samo lepotu i osmeh, sigurnost.

Naša balkanska vetrometina u Evropi dovela nam je i divne ljude. Ravnica nas je razmazila i naučila da živimo u izobilju, a istok i zapad su nam doveli ljude koji su doneli deo svojih običaja i kulture.

Naš grad

 

 

Da, izrastao je naš grad, a mi smo ga obeležili. Čini mi se da se taj lagani tempo života, ljubaznost i široki osmeh dobrodošlice ukorenio mnogo pre nas. Dopada mi se što su ljudi dolazili i odlazili ali je najveći broj njih prepoznao baš to kao osnovu Novosađana.

Upravo šarolikost svih nas i poštovanje koje delimo jedni prema drugima čine naš mali prostor u Univerzumu toliko prijatnim za život i toliko posebnim. Uvek obrazložim svim gostima koji primate kako lepi momci i devojke šetaju ulicama rečenicom da se osvrnu malo u nazad i shvate koji su se sve narodi ovde pomešali 🙂 Kako ne bi bili lepi i stasiti, pametni i vredni?

 

Naša pravila

 

 

Postoje i nežno negujemo naša pravila. Nisu teška i stroga. Sve je prosto, jednostavno. Nauči svoju decu da je hvala, molim, oprosti, izvini sasvim normalno koristiti u situacijama kada se to očekuje. Čuvaj svoju okolinu, ne bacaj otpatke. Poželi dobro jutro svom komšiji, javi se. Pomozi starijem od sebe, ponesi torbu sa pijace. Pomozi mlađem od sebe da pređe ulicu.

Nije teško? Zar ne? Upravo zato što mislim da sve to još uvek postoji u našem gradu mislim da je drugačiji i poseban. Ta tiha uljudnost i gospodstvenost se oseti. Nekada kažu da smo hladni, da ne iskazujemo emocije. Mislim da tako razmišljaju ljudi koji nisu dotakli dušu Novosađana. Ne zameram im J

 

Izvoli

 

 

Širimo se, rastemo i svaki novi čovek će biti dočekan rečima: izvoli, dobrodošli 🙂 Dolazimo do tačke gde se neće svi složiti sa mojim mišljenjem. Često čujem oko sebe izjave da je sve promenjeno, izmenjeno, više ništa nije kao pre… Naravno da je drugačije nego pre trideset godina. Morali bi dobro da se razmislimo da je isto. Gde je tu korak sa vremenom ako tapkamo u prošlom veku?

Grad je dobio mnogo novih stanovnika, stigli su novi običaji i navike. Iskreno, ne očekujem da će svaki čovek na prvu loptu prepoznati tu tananu novosadsku nit. Da li da je izopštimo, obeležimo? Ne, naravno.

Mislim da svako od nas treba u svojoj kući da neguje taj duh i običaje i mic po mic naučiće ih neka porodica do nas, pa neka sledeća. Tako redom, korak po korak.

Sve drugo je za mene predaja, odustajanje od lepih manira, uljudnog ponašanja, čestitosti i iskrenosti.

Nije to baš tako lako, znam ali vredi mnogo. Ostavljamo, na taj način, našoj deci neke lepe zadatke. Ostavljamo im da uživaju u vremenu u kojem žive, da se uklapaju i napreduju ali isto tako da gaje taj posebni duh koji naš grad izdvaja i čini toliko posebnim.

14.05.2019 1 Komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
U šetnji

TVRĐAVA BEZ SMEĆA

od strane Vesna 18.02.2019

UGRIP

Danas me je moja draga drugarica pitala kada sam i kako čula za UGRIP-e. Nisam imala tačan odgovor jer ga nisam znala. Kada se malo vratim u prošlost mislim da sam nekako preko društvenih mreža nabasala na njih.

Sada mi je to pitanje manje važno. Beskrajno sam zahvalna što sam se upoznala sa radom ovih ljudi i što sam u prilici da moje prijatelje upoznajem sa njihovim velikim srcem za svoj grad.

Da vas ne držim predugo u neizvesnosti, nema potrebe. Organizovali su se kao grupa građana koja vredno i sa mnogo ljubavi svoje vreme posvećuje Tvrđavi i njenom podzemlju i nadzemlju. Uređuju, čiste podzemlje od decenijskog zanemarivanja i na najlepši mogući način predstavljaju našu lepoticu Svetu.

Taj deo naše istorije i naše svakodnevnice je predugo bio zapostavljen i ova fenomenalna grupa ljudi je rešila da tome stane na put. Izabrali su teži put ali ga gaze uzdignute glave, zasukanih rukava i sa puno uspeha.

Verujte mi da će vaše vreme biti kvalitetno ispunjeno ako kliknete na ovaj link UGRIP  i upoznate ih za početak na ovaj način.

Tvrđava i Zujalica

To je posebna priča i još “posebniji” osećaj. Pokušala sam da svoju emociju prenesem u tekstu Lepotica i zver Znam da ste ga prepoznali ali isto tako tvrdim da ja nemam dovoljno pravih reči da opišem baš sve što osećam. Verujte mi, čista istina.

Upravo zbog toga presrećna sam kada prepoznam istu ljubav i ushićenje kod mojih sugrađana. Ipak, najviše od svega mene je uzbudio i oduševio taj deo koji se kod UGRIP-a zove akcija.

Sve lepe reči i osećanja su deo priče koji je svakako potreban. Ipak, ono što ih potvrđuje i materijalizuje je konkretan rad. Grupa ljudi se organizovala i učinila upravo to, ljubav pokazala delom. Kao i sve u životu, mnogo više smo ono što radimo nego ono što pričamo 🙂

Rat Đubrovu

Upravo tako, UGRIP-i su objavili rat Đubrovu. Uspostavila sam preko FB sa njima kontakt i dobila poziv da se družimo pre godinu dana. Nisam ga realizovala. Prihvatam packu za moju neodgovornost i lenjost.

Ipak, u ovaj rat sam svim srcem odlučila da se uključim. Sve ovo pišem da vas obavestim da 10.03. u cik zore svi zainteresovani mogu biti na Tvrđavi, zasukati rukave i krenuti u jedan plemeniti rat. Idemo da radimo zajedno i samo jedan dan posvetimo našoj lepotici. Sve nam je obezbeđeno. Potrebna je dobra volja, širok osmeh i udobna obuća i odeća. Sve ostalo će se desiti spontano i sa puno dobrog raspoloženja.

Ukoliko se odlučite da samo jedan dan budete korisni i zadovoljni sobom izvolite link  Prijava za akciju Tvrđava bez smeća II  

Kad’ se ruke slože

sve se može! Sa malo reči dečije pesmice rečeno mnogo 🙂 Danas su smislili da se to zove društveno koristan rad. Po mom skromnom mišljenju to je samo ljubav na delu. Potrebna je svaki dan, potrebno je voleti i poštovati zajednički prostor. Negovati ga, ne prljati, održavati. Naša Tvrđava je neprocenjivo bogatstvo koje je tu, pored nas. Krasi i oplemenjuje naš život. Izdvaja nas od mnogo drugih naseobina raznih vrsta. Postoje organizacije, preduzeća koja brinu o njoj. Na žalost, mišljenja sam da ne postoji dovoljno zaposlenika koji mogu umiti našu lepoticu koliko je ljudi koji je mogu ukaljati.

Zato, hajde da složimo naše ruke i uradimo svi po malo da bi naša Tvrđava dobila mnogo! Vidimo se na Đavi 🙂

P.S. Mislim da već dugo nisam ovako brzo napisala tekst koji želim da ljudi čitaju i možda oplemene svoju svakodnevnicu. Verovatno je to zato što ja već dve nedelje znam gde sam 10.03. i jedva čekam. Mislim onda da nema potrebe da vam naglašavam koliko mi je važno da nas bude što više 🙂

18.02.2019 0 Komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
U šetnji

ČOKOLADA

od strane Vesna 03.12.2018

Može li sreća bez čokolade

 

Šta vam je prva misao kada kažete čokolada? Kada ja razmislim o ovom pitanju prvo mi se pojavi osmeh na licu i zamislim taj božanstveni ukus. Konačan zaključak: sreća 🙂 Sigurna sam da velika većina ljudi ima sličan osećaj. Imamo tu privilegiju da su nam priroda i pametni ljudi podarili neprocenjivo važnu i neopisivo lepu kombinaciju koja nam je asocijacija na uživanje, zadovoljstvo, sreću.

Odvojite malo vremena i pročitajte kako je i kada ta čarobna priča krenula http://www.cokolade.rs/istorija.html

 

Na raskršću

 

Do dana današnjeg vode se rasprave da li je dobro što živimo na raskršću. Ako zapadna civilizacija želi da zaviri šta se događa na istoku mi smo na putu. Isto tako je i sa radoznalim i hrabrim istočnjacima. Ja sam oduvek bila mišljenja da je to odlično. Imali su naši preci i mi sa njima uvek priliku da usvojimo nešto novo, dobro, drugačije, korisno.

Prvi pisani dokumenat u Vojvodini, o čokoladi, je ostavio ađutant velikog vojskovođe Eugena Savojskog 1697.godine kada su ga graničari uoči Senćanske bitke dočekali sa toplom čokoladom. Velika bitka koja je promenila tok dotadašnje istorije i moćno Osmansko carstvo krenula da vraća na Istok, a nama se približila čokolada.

 

Ideja+istorija+rad

 

Iskreno i sa ogromnom srećom propratim svaku priču koja je vezana za naš prostor na Zemlji,a u kojoj prepoznam ljude sa idejom koji poštuju istoriju i jako su vredni. Prosto volim kada ljudi imaju ideju, san i u svojoj kući krenu hrabro da svojim radom ostvaruju samo svoj san. Za mene nema dalje 🙂 Taj život ima smisao, svrhu i srećan je.

 

Eugen čokolade

 

Za priču da su dva prijatelja u Gložanu krenula da proizvode čokoladu znam od njenih početaka. U startu mi je bilo zanimljivo ali ne mogu reći da sam se previše interesovala u kom pravcu priča ide. Kao ideja mi se dopalo. Svaka priča koja kreće kao dobra ideja i u kojoj se nešto proizvodi ima moju bezrezervnu podršku 🙂

Pre nekoliko godina kroz moj posao upoznala sam jednog od vlasnika i shvatila da se priča o čokoladi iz ravne Vojvodine polako ali sigurno širi. Moje poštovanje veliko je i raste. Razmišljam, kada kažeš čokolada ljudi su već pored neke kravice u Švajcarskoj. Onda se pojave dva čoveka i odličnu čokoladu krenu da prave ručno u Gložanu. Uporno i hrabro rade i ostvaruju svoj cilj. Istinski uživam kada saznam da tu pored nas sve to može.

Spojili su istoriju, imali viziju i dobili smo Eugen čokolade 🙂 Najiskrenije vas molim nemojte samo meni verovati na reč, ili nekom vašem poznaniku. Probajte! Sva vaša čula će biti zahvalna, a famozni serotonin, hormon sreće će poleteti u oblake. Vodi se računa o svakom sastojku i to se oseti. Kada uđete u prodavnicu opet primetite da je svaki detalj važan. Kažem vam ja, sva čula uživaju. Prostor u kojem kupujete je uživanje za oči. Čokolada koju izaberete je oblika gde ne odvajate oči od nje, a kada probate vatromet za čulo mirisa i ukusa. O svemu se ozbiljno i posvećeno vodi računa.

Pošto se družimo on line za početak pregledajte sajt http://www.eugenchocolate.com/index.html

 

Sreća

 

Sreća je trenutak. Što više srećnih momenata naš život bogatiji. Kada probate Eugen čokolade na pravom ste putu 🙂

Međutim ja bih kroz ovu priču želela da istaknem još nešto. Svako od nas nije samo ono što priča, nego je pre svega ono što radi. Obožavam da maštam, uživam u tome. Ipak, preponosna sam kada nešto uradim, kada odem gde sam želela, sretnem ljude koje cenim, pomognem nekome, svojim postupcima živim u skladu sa rečima…

Upravo priča o čokoladi iz Gložana je za mene primer rada da bi se izmaštano pretvorilo u delo. Uvek zavisi samo od nas i naših izbora. Dva prijatelja su jedan od svetlih primera.

03.12.2018 0 Komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
U šetnji

NA DANAŠNJEM SASTANKU PREDLAŽEM

od strane Vesna 16.10.2018

Razmisli

 

Pronađi samo tebi drago i prijatno mesto. Odluči kako ćeš i na koji način upotpuniti taj momenat odmora. Učeni ljudi nam poručuju da nam je taj trenutak opuštanja neprocenjivo važan za fizičko zdravlje i mentalnu ravnotežu. Prebaci svoj mozak u opušteno-radnu funkciju i razmisli.

 

Želim da

 

svoje vreme, osim svakodnevnih obaveza, kvalitetno potrošim na: … Mislim da bi bilo sasvim zgodno da obezbediš sebi davno odloženi papir i olovku 🙂 Verujte mi na reč, pomaže u preduzimanju akcije, a to nam je osnovni cilj. Probaj da pustiš mašti na volju i da iskreno sebi priznaš šta je to što možeš da pribeležiš u rubriku želim da, šta je to što će ti prijati, a ti možeš sebi da priuštiš. Postoji sigurno!

 

Plan

 

Da, napravi plan. Ubaci se malo u vreme u kojem živiš 🙂 Kada odlučiš šta i ko  zaslužuje tvoje vreme ne moraš baš praviti bussines plan sa svim karakteristikama ali svakako možeš pribeležiti u kratkim crtama ideju. Delegiraj aktivnosti 🙂 dogovori se sa prijateljima ko i na koji način učestvuje u realizaciji.

Sve to može biti zabavan deo priče i vrlo konstruktivan. Imaš ideju, dogovorio/la si ko želi da je deli sa tobom i krećete.

 

Primer

 

Na zajedničkom okupljanju meni dragih ljudi, onih za koje u svakom momentu mogu da kažem prijatelji došli smo na ideju da jedan dan, popodne provedemo u obilasku i upoznavanju naše najbliže okoline. Baš tu, oko nas imamo toliko toga što znamo ali isto mnogo toga što smo usvojili kao znanje u tragovima. Čuli smo, načuli, učili pa zaboravili.

Na našem malom sastanku dogovor je pao, Sremski Karlovci! Upravo kao što sam predložila obaveze oko organizacije su podeljene ( Simovići odradili sve 🙂 ) i čekali smo subotu.

Ulaz u Karlovačku gimnazijua

Svečana sala gimnazije

Biblioteka

Pečat gimnazije

Kuća u kojoj je stanovao Branko Radičević

Potvrda

Platan od 300 leta

Slika kaže sve

Kapela mira

Drugari

Oj, Karlovci, mesto moje drago

 

U zakazano vreme ispred karlovačke gimnazije našli smo se sa našim vodičem, prezanimljivim Dejanom koji predaje istoriju u gimnaziji i radi kao vodič u svoje slobodno vreme.

Naravno krenuli smo od gimnazije. Uvek je bila moja tiha patnja, a posle ove posete volim je još više! Upoznali smo se sa istorijom ove, za naš narod, škole od posebnog i ogromnog značaja. Svesno vam neću pisati šta smo mi to sve saznali pored osnovnog znanja koje smo znali sa naših časova istorije. O poseti njihovoj biblioteci i njenoj vrednosti da vam i ne pričam šta smo svašta čuli i pogledali. Za vas koji probate baš ovako da provedete popodne predlažem ponavljanje osnovnog gradiva http://www.karlgimnazija.edu.rs/o-skoli/istorijat-skole

Iz gimnazije smo krenuli dalje. Baš preko puta kuće u kojoj je živeo veliki Branko Radičević, naš dragi Dejan nam je približio priču o predivnom platanu koji već 300 godina krasi ovu ulicu. Savršeno! Verujte mi da smo ispod te velelepne krošnje uživali bar na trenutak isto koliko i Branko pre toliko godina. Magično!

Put nas je dalje vodio prema Kapeli mira. Naš dobro organizovani vodič nam je obezbedio da bude otvorena za nas. U toj relativno maloj prostoriji desilo se nešto što je u velikoj meri odredilo današnji izgled Evrope. Po malo je tužno što se mnogo više ne osvrćemo na tu značajnu i veliku istorijsku priču koja nam služi na čast i ponos. Odvojite malo vremena i upoznajte se https://fruskac.net/rs/istorija/kapela-mira-simbol-gde-se-pisala-istorija U obrisima ćete shvatiti koliko je značajan naš prostor i Kapela. Kada se organizujete i posetite je, do kraja će vam se oči otvoriti.

Sve ovo što sam vam napisala o Karlovcima pročitali ste za minut, a naša šetnja je trajala dva sata, prepuna lepote i istorije. Uživali smo svaki trenutak, naučili puno i dobro se zabavili, postavljali pitanja, na svako dobili opširan odgovor. Dva sata su prošla kao minut vašeg čitanja.

Naš zajednički zaključak je bio da nismo stigli sve da pogledamo. Ima još puno 🙂 Šta sad? Doći ćemo ponovo. Rešenje pronašli za tren 😉 Jednostavno karlovačka priča nije ispričana do kraja, a mi svakako želimo da je čujemo.

 

Al’ se nekad dobro jelo

 

Moram priznati da smo mislili da su dva sata sasvim dovoljna da se na ovaj način upoznamo sa Karlovcima pa smo posle dva sata od susreta sa Dejanom zakazali ručak u domaćinstvu Ljubičić. To je sad posebna priča. Upravo kao u naslovu ovog pasusa, al’ se nekad dobro jelo! Odlučili smo se za ribu jer Dunav u blizini to očekuje od nas. Dobili smo upravo pravi, domaći ručak k’o kadgod. Sve namirnice upravo sa ovog područja spremljene samo za vreme kada smo se dogovorili. Toplo i iskreno peporučujem  https://www.foodyas.com/CS/Sremski-Karlovci/310720219296125/Restoran-Ljubi%C4%8Di%C4%87

Akcija

 

Upravo to je jedino važno, akcija. Pokrenite se i svoj život osmislite baš po svojoj meri. Naš drugar kojeg smo zvali nije išao sa nama jer je on zamislio šetnju po prirodi. Odlično, čovek zna šta njemu prija i šta želi. Neodvojivi je deo naše male ekipe ali on je ovoga puta želeo nešto drugo.

Kako bi moj divni tata rekao, a stalno nam to ponavlja: ne dozvoli da vreme troši tebe, ti troši vreme.

 

P.S. Veliko hvala Baji i Simi na trudu, Dadi na društvu. Baš sam srećna što vas imam pored sebe!

 

16.10.2018 1 Komentar
1 FacebookTwitterPinterestEmail
  • 1
  • 2

O meni

O meni

Piše za vas

Zovem se Vesna. Volim da putujem i družim se sa ljudima. Ipak, svuda pođi-kući dođi :) Moj grad, moja oaza, moji ljudi. Želim da podelim moj pogled sa svima vama koji ste ovde i vama koji bi želeli da vidite i posetite naš grad.

Budimo u vezi

Facebook Instagram Email

Razgovaramo na FB

Novosadska zujalica

Pratimo se na Instagramu

Error validating access token: Session has expired on Friday, 20-Nov-20 10:33:54 PST. The current time is Monday, 22-Jul-24 04:11:00 PDT.

NOVO

  • SIGURNA SAM

    08.09.2024
  • FRANCUSKA U GRADIĆU

    07.08.2023
  • MOJ NAKLON #MANUAL

    07.06.2022
  • DA,ŽURI MI SE

    17.11.2020
  • INTROSPEKCIJA

    14.08.2020

Najčitanije

  • 1

    MAJ JE MORE – drugi deo

    15.06.2019
  • 2

    ZAŠTO VOLIM GRADIĆ

    03.09.2019
  • 3

    DA,ŽURI MI SE

    17.11.2020
  • Facebook
  • Instagram
  • Email

Priredila za vas Vesna/ Logo uradila Zvezdana Marjanović


Na početak
Scroll Up