Kako kvalitetno obojiti kišni dan?

od strane Vesna

A kiša pada….

 

Za danas sam napravila veliki plan. Svašta sam želela da poradim, vidim, završim. Ustala i pogledala kroz prozor. U februaru pada prava jesenja kiša. Lagano dobuje po prozoru i poručuje mi da ne izlazim iz kreveta. Odmaraj Vesna, mokro je, sivo. Ne izlazi napolje, nije dan za uživanje i šetnju kaže meni kiša. Slušam ja poruku i nešto razmišljam. Ovaj dan nema reprizu, jedinstven je i ja ću uraditi sve da mi bude lep i neponovljiv!

Ne mogu da kažem da skačem iz kreveta ali ajde da kažemo ustajem i krećem. Prvo sa svojim jutarnjim, svakodnevnim uživanjima koje mi predstavljaju zadovoljstvo. Nikako obavezu. Proveravam da li je moj kišobran na mestu. Naravno, tu je. I dovoljno je veliki za mene i moju ćerku.

I dalje?

 

Kišica i dalje peva svoju pesmu ali nas dve ruku pod ruku krećemo u šetnju. Dogovorile smo se da prvo budemo efikasne i odradimo ono što bi mogle nazvati posao, a da sve završimo laganim ćaskanjem u nekom kafiću i opuštanjem.

Moram priznati da nam ni taj posao nije teško pao. Naprotiv. Uz malo smeha i razgovora sve smo mi to pozavršavale baš kao što smo isplanirale. Nije nam bilo ni sivo ni teško. Tako smo odlučile i tako je bilo. Nije nekada baš strašno šljapkati po baricama i vratiti se u tamo neke godinice…

Znala sam šta je posao i kuda se krećemo i tačno sam znala gde želim da završimo. Da li smo stigle do mesta koje sam želela da posetimo? Pa naravno. Eto nas u Sedmici!

¨7¨

 

Da, u blizini ambulante Zmaj Ognjenog Vuka postoji Caffe 7 u koji sam ja svraćala i ranije i uvek ću. Sledeće pitanje koje je nekako nastavak moje konstatacije je naravno, opet zašto?  Šta je to mene opredelilo da se, kada god sam u tom kraju, uputim baš tamo?

Da vam kažem kafa, neki lep spoj voća koje su mi iscedili i napravili sokić, sendvič ne bih bila do kraja iskrena. Da, lepa je i kafa i sokić i sendvič. Lepo, kvalitetno, ukusno. Volim kada mi lepo posluže čaj. I to sam dobila u Sedmici. Volim kada ukusno bude posluženo lepo. Pa i kada je čaj u pitanju. Sve to oni imaju. I ukusno i lepo. Najvažnija osnova za početak ove vrste posla. Kvalitetna i raznovrsna ponuda. No, ono što je mene svaki put vratilo u ovaj Caffe su ljudi koji rade i ušuškana bašta kada je lepo vreme. Dobra atmosfera koja vas uzme pod svoje čim kročite. I fini, nasmejani, nenametljivi ljudi koji se pobrinu da dobijete baš ono što želite. Na vreme i sa osmehom. Nisam baš uvek spremna da mi neko stalno nudi nešto, stoji iznad glave i zapitkuje. Sesti negde i popiti kafu, piće za mene je najčešće druženje, lep razgovor. Da, zavisim od usluge. U Sedmici su to vrlo profesionalno i toplo iskombinovali. Jednom prilikom sam se dvumila i dobila nenametljivu i baš po mojoj meri preporuku. Devojka mi je preporučila baš ono što je meni u tom trenutku prijalo. Jednog prolećnog dana sam uživala u njihovoj bašti. Nije velika ali je savim lepa i dovoljna da se ja osećam dobro i okružena zelenilom.

Tako je bilo i ovoga puta. Moja ćerka i ja smo pronašle svoj sto, smestile se. Moram vam reći da nije bilo baš na prvu loptu. Na trenutak mi se učinilo da nema mesta za nas. Ali bilo je. I vrlo sam zadovoljna zbog toga. Stigla je i devojka da se dogovorimo šta ćemo popiti dok se družimo. Dogovor oko dve kafe sklopljen na brzinu! I kafice stigle isto tako. Obe lepo poslužene i ukusne. Prijaju u svakom slučaju po kišnom danu. Dodaju mu malo boje i uživanja. Naše druženje doda još malo i eto nama lepog dana. Dobro društvo, prijatno i toplo okruženje. Upravo to dobijem svaki put kada sam u prilici da sednem u ovaj Caffe. Da se osećam opušteno, prijatno i nasmejano.

Tako je bilo i ovaj put. Sasvim sam sigurna da će biti još prilika. Da ne komplikujemo, napraviću ja još šetnji u tom kraju i dozvoliti sebi da mi bude dobro. U Sedmici mi je definitivno lepo!

Možda će vam se još svideti...

Ostavite komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.