Novosadska zujalica
  • Početna
    • Moja ideja

      ŠARMIRAJ NOVU GODINU

      10.02.2019

      Moja ideja

      UPUTSTVO ZA UPOTREBU

      18.03.2018

      Moja ideja

      ZAŠTO?

      26.02.2018

  • Blog
    • U šetnji
    • Na putu
    • Momenti
  • Kontakt
  • Fotografije
Novosadska zujalica
  • Početna
    • Moja ideja

      ŠARMIRAJ NOVU GODINU

      10.02.2019

      Moja ideja

      UPUTSTVO ZA UPOTREBU

      18.03.2018

      Moja ideja

      ZAŠTO?

      26.02.2018

  • Blog
    • U šetnji
    • Na putu
    • Momenti
  • Kontakt
  • Fotografije
Tag:

petrovaradin

Dom
Momenti

IZOLACIJA

od strane Vesna 24.03.2020

Znakovi pored puta (Ivo Andrić)

 

“Kad god mi se dešavalo da me ljudi i prilike oko mene prisile na animalan život i biološku borbu, uvek sam uspevao da nađem neslućene i neočekivane utehe i pomoći koje su ličile na prava čuda.” kaže Ivo Andrić u svojoj knjizi Znakovi pored puta.

Samo jedna rečenica, nasumice izabrana, približila je našu veličinu i neslućene mogućnosti.

Sa godinama koje slažem u svoj život sve više sam svesna toga. Učim se da su čuda moguća, da zavise od svakog od nas. Učim se koliko smo moćni kao vrsta na Zemlji.

 

Majka

 

Svi mi što naseljavamo ovu planetu imamo istu i samo jednu majku, prirodu. Svako od nas je voli i prihvata na drugačiji način. Prirodno, jer svaka vrsta biljaka, životinja ima svoju svrhu za sistem života.

Majka priroda nas je pustila da porastemo, izgradimo se. Čini mi se da nas voli malo više od sve svoje dece 🙂

Mnogo nas je razmazila.

Ljudi su se izdvojili od velike većine ostalih vrsta. Evolucijom smo stigli do nezamislivih dostignuća pre samo par stotina godina.

 

Opomena

 

Leta gospodnjeg, 2020.godine stigla je opomena pred isključenje. Upravo tako doživljavam veliku epidemiju koja je obustavila i usporila život ljudi na Zemlji.

Mnogo smo postali silni i gordi. Udaljili smo se među sobom, osamili. Prirodni svet koji nam daje život umislili smo kako možemo da pokorimo i lagano udaljimo. Neće da može, kaže majušni virus. Sad lepo u kućicu da razmislite.

 

#OstaniKodKuće

 

Ostani kod kuće, umiri se i razmisli. Iskreno verujem da je naša moć u tome da imamo sposobnost da mislimo. Zbog te osobine smo posebni u eko sistemu. Šta smo mi to smislili? Da jurimo, prljamo, uništavamo jedni druge, ne poštujemo se među sobom, a ni svoje prirodno okruženje. Kada ovo pišem osećam veliki bes i ogromnu tugu. Mala sam karika u lancu i ne znam odgovor zašto je to tako. Ipak, ako se svi zajedno potrudimo i svako u svom dvorištu počisti možda i dođemo do velikih otkrića.

Ostanite kod kuće i vratite se sebi, svojoj porodici. Uživajte u dostignućima koje smo za samo nekoliko decenija dostigli i koje nam dozvoljavaju da napredujemo. No, odvojite vreme da razgovarate, čitate (u knjigama piše sve 🙂 ), slušate muziku, pričate svojim biljkama i ljubimcima.

Priroda je za samo mesec dana vratila labudove u kanale Venecije i daje nam šansu da se za par nedelja vratimo njoj i njenim pravilima.

Džordan Piterson u svojoj knjizi 12 Pravila za život nam vrlo jasno objašnjava da su nam potrebna da ne bi uplovili u haos. Piše samo o nama, ljudima.

Priroda nam šalje svoj znak i poručuje da smo se udaljili od njenih pravila i plovimo u haos.

 

Kuda dalje?

 

Za mene je odgovor na pitanje “Kuda dalje?” uvek: samo napred 🙂 Posle ove pošasti koja nam se dešava želim da verujem da će se bar veći deo svih nas u svojim kućama opametiti. Znam da sam nepopravljivi optimista i svesno ne odustajem od toga. Znam i da će deo vas koji ovo pročita pomisliti, šta ova priča?

Priča da se vratimo osnovnim životnim vrednostima i majci Zemlji 🙂 Ostavljamo je generacijama iza nas i nedostaje nam odgovornosti. Veliki sam poštovalac svih dostignuća u nauci ali sam isto tako i veliki poštovalac svih ljudi koji brane životnu sredinu od nas. Na moju ogromnu žalost, od nas.

Virus će nastaviti da živi, naše telo će se i na njega prilagoditi. To je prilično sigurno. Živećemo zajedno. No, stigao je i odveo priličan broj ljudi. Ostaje nas i dalje mnogo, baš mnogo.

Svi mi koji smo ovde, u svojoj kući imamo šansu da za sve njih koji su otišli i one koji dolaze kada izađemo iz svog dvorišta povedemo računa o svojoj okolini i o ljudima sa kojimo delimo život.

Za mene je izolacija znak pored puta koji nam je poslat da se prisetimo saosećajnosti, poštovanja, empatije, razgovora, iskrenosti i izbacimo bahatost, gordost, laž.

Za mene je izolacija znak pored puta da pokupimo papir sa ulice, zasadimo drvo, opomenemo svakog ko baci smeće u našem komšiluku, da se organizujemo u male i velike grupe koje rade i vole svoje okruženje.

Malo po malo i eto velikih koraka 🙂

http://novosadskazujalica.com/wp-content/uploads/2020/03/Blue-Typographic-Social-Media-Graphic.mp4
24.03.2020 0 Komentar
1 FacebookTwitterPinterestEmail
Izlazak Sunca u Petrovaradinu
Na putu

ZUJALICA DOLETELA

od strane Vesna 14.08.2019

Leto je let

 

Svake godine dolazak Sunca u naš kraj širi krila i poziva na let. Za mene je taj period godine posebno važan i dragocen. Pre svega volim svetlost i toplotu koja nas zapljusne i pozove napolje, na vazduh, u prirodu, šetnju.

Volim dugačak dan, rumene izlaske Sunca i vatrene zalaske. Osećaj slobode koji nam leto donese neprocenjivo je bogatstvo koje hrani dušu.

Leto nam donese kofere u ruke i ogromnu volju i snagu da krenemo u istraživanja, da poletimo 🙂

 

Poletela

 

Ove godine sam kofere spakovala krajem maja i krenula u svoja istraživanja i uživanja. Sećate se? Pisala sam vam već drugu godinu koliko je uzbudljivo odvažiti se i prigrliti more u maju 🙂

Pažljivo sam isplanirala ovo leto i već u junu krenula u novu avanturu. Banja Junaković je ove godine bila moja čarobna oaza da aktivno odmaram i tri nedelje budem sama sa sobom. Naravno da sam ovakva, kakva sam, razgovorljiva i radoznala upoznala nekoliko divnih ljudi ali neverovatan je osećaj da sam biraš kada ćeš se družiti, a kada uživati u tišini i svojim mislima, dobroj knjizi, plivanju.

Znate kako kažu reklame? Ali to nije sve 🙂 Već početkom avgusta sam spakovala svoj koferčić i krenula put Banja Luke. Taj deo Sveta je za mene posebna priča. Moji roditelji su rođeni u tim krajevima i kroz detinjstvo su me naučili da je to i moj kraj, da ova Novosađanka potiče odatle. Iskreno uživam svaki put kada se vratim u Banja Luku.

Ove godine moja velika, vesela porodica se sakupila sa raznih krajeva Sveta i družila u mestu gde su nam odrasli roditelji. Gledala sam ih, slušala, pričala malo naš maternji jezik, malo engleski i bila beskrajno zahvalna što ih imam i što sam sa njima. Svaki naš zagrljaj, osmeh je ogromno bogatstvo za mene.

 

Doletela

 

Zujalica doletela 🙂 u svoju malu, zelenu oazu. Kada sam predstavljela sebe i svoj blog napisala sam svuda pođi, kući dođi. Ovog leta je to sasvim praktično i potvrđeno.

Hodala, odmarala, uživala i stigla u svoj grad, svojoj kući. Uvek me dolasci kući ispune posebnom emocijom i uzbuđenjem. Svaki put kada stignem ne znam gde bih pre, da li u obilazak kuće, dvorišta, bašte. Zujim na sve strane i mirna sam, na poznatom i sigurnom sam.

Iskreno da vam kažem, ukoliko se dogodi prilika da spakujem svoj kofer eto mene na putu opet. Uvek spremna za novo iskustvo.

Kada malo razmislim, možda sam takva i zbog neopisive lepote povratka kući. To je za mene uvek poseban događaj. Da li je to možda zbog toga što sam sretnica koja ima jednu bazu ceo svoj život? Kuća je svih ovih godina u Petrovaradinu, Novom Sadu 🙂 Ili je to moj mentalni sklop?

Verujte, šta god da je iskreno, iz sveg srca uživam da putujem ali isto toliko i da se vratim kući.

 

Moj cvet

 

Sletela na moj cvet i nastavljam dalje. Oči su uprte napred 🙂 Život mi je poručio da je to najlepši pogled i za mene najkorisniji.

Moja poruka ovoga puta je da se potrudite, iskoristite leto i odletite. Na nekoliko dana ugodite sebi i upoznajte sebe i Svet.

Posle toga sledi isto toliko važan put, a zove se povratak kući. To je doživljaj za sebe, podjednako lep i uzbudljiv. Ispuni dušu, razigra srce, nasmeje lice i raširi ruke u veliki zagrljaj.

Dragi moji Novosađani i svi vi koji volite naš grad idemo u neke sledeće šetnje našim gradom i beskrajno uživamo što smo stigli kući 🙂

14.08.2019 0 Komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
U šetnji

TVRĐAVA BEZ SMEĆA

od strane Vesna 18.02.2019

UGRIP

Danas me je moja draga drugarica pitala kada sam i kako čula za UGRIP-e. Nisam imala tačan odgovor jer ga nisam znala. Kada se malo vratim u prošlost mislim da sam nekako preko društvenih mreža nabasala na njih.

Sada mi je to pitanje manje važno. Beskrajno sam zahvalna što sam se upoznala sa radom ovih ljudi i što sam u prilici da moje prijatelje upoznajem sa njihovim velikim srcem za svoj grad.

Da vas ne držim predugo u neizvesnosti, nema potrebe. Organizovali su se kao grupa građana koja vredno i sa mnogo ljubavi svoje vreme posvećuje Tvrđavi i njenom podzemlju i nadzemlju. Uređuju, čiste podzemlje od decenijskog zanemarivanja i na najlepši mogući način predstavljaju našu lepoticu Svetu.

Taj deo naše istorije i naše svakodnevnice je predugo bio zapostavljen i ova fenomenalna grupa ljudi je rešila da tome stane na put. Izabrali su teži put ali ga gaze uzdignute glave, zasukanih rukava i sa puno uspeha.

Verujte mi da će vaše vreme biti kvalitetno ispunjeno ako kliknete na ovaj link UGRIP  i upoznate ih za početak na ovaj način.

Tvrđava i Zujalica

To je posebna priča i još “posebniji” osećaj. Pokušala sam da svoju emociju prenesem u tekstu Lepotica i zver Znam da ste ga prepoznali ali isto tako tvrdim da ja nemam dovoljno pravih reči da opišem baš sve što osećam. Verujte mi, čista istina.

Upravo zbog toga presrećna sam kada prepoznam istu ljubav i ushićenje kod mojih sugrađana. Ipak, najviše od svega mene je uzbudio i oduševio taj deo koji se kod UGRIP-a zove akcija.

Sve lepe reči i osećanja su deo priče koji je svakako potreban. Ipak, ono što ih potvrđuje i materijalizuje je konkretan rad. Grupa ljudi se organizovala i učinila upravo to, ljubav pokazala delom. Kao i sve u životu, mnogo više smo ono što radimo nego ono što pričamo 🙂

Rat Đubrovu

Upravo tako, UGRIP-i su objavili rat Đubrovu. Uspostavila sam preko FB sa njima kontakt i dobila poziv da se družimo pre godinu dana. Nisam ga realizovala. Prihvatam packu za moju neodgovornost i lenjost.

Ipak, u ovaj rat sam svim srcem odlučila da se uključim. Sve ovo pišem da vas obavestim da 10.03. u cik zore svi zainteresovani mogu biti na Tvrđavi, zasukati rukave i krenuti u jedan plemeniti rat. Idemo da radimo zajedno i samo jedan dan posvetimo našoj lepotici. Sve nam je obezbeđeno. Potrebna je dobra volja, širok osmeh i udobna obuća i odeća. Sve ostalo će se desiti spontano i sa puno dobrog raspoloženja.

Ukoliko se odlučite da samo jedan dan budete korisni i zadovoljni sobom izvolite link  Prijava za akciju Tvrđava bez smeća II  

Kad’ se ruke slože

sve se može! Sa malo reči dečije pesmice rečeno mnogo 🙂 Danas su smislili da se to zove društveno koristan rad. Po mom skromnom mišljenju to je samo ljubav na delu. Potrebna je svaki dan, potrebno je voleti i poštovati zajednički prostor. Negovati ga, ne prljati, održavati. Naša Tvrđava je neprocenjivo bogatstvo koje je tu, pored nas. Krasi i oplemenjuje naš život. Izdvaja nas od mnogo drugih naseobina raznih vrsta. Postoje organizacije, preduzeća koja brinu o njoj. Na žalost, mišljenja sam da ne postoji dovoljno zaposlenika koji mogu umiti našu lepoticu koliko je ljudi koji je mogu ukaljati.

Zato, hajde da složimo naše ruke i uradimo svi po malo da bi naša Tvrđava dobila mnogo! Vidimo se na Đavi 🙂

P.S. Mislim da već dugo nisam ovako brzo napisala tekst koji želim da ljudi čitaju i možda oplemene svoju svakodnevnicu. Verovatno je to zato što ja već dve nedelje znam gde sam 10.03. i jedva čekam. Mislim onda da nema potrebe da vam naglašavam koliko mi je važno da nas bude što više 🙂

18.02.2019 0 Komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Momenti

IMA LI DUŠA PREDNOST

od strane Vesna 23.08.2018

Sećate li se svog detinjstva?

 

Krenula sam večeras u jednu mnogo lepu i meni dragu priču. Počela sam sa pitanjima. Imam ih ja još 🙂 Volela bih da kada sve ovo pročitate odvojite malo vremena i prisetite se, na taj način odgovorite. Biće mi drago da napišete, podelite svoje sećanje. Mudri ljudi kažu da u tim uspomenama krijemo ili pokazujemo našu suštinu, cilj, želje, početak puta kojim smo odlučili da krenemo.

Moje detinjstvo je, pretpostavljate vezano za moj dragi Petrovaradin 🙂 Seoce moje malo u gradu. Obožavam tu prisnu atmosferu koje se sećam. Uđeš u autobus, kao mlađi se prvo svima javiš pa kreneš dalje. Jer svi smo se manje-više znali. Svi stariji u Petrovaradinu su znali  čiji smo, odakle smo i ne daj Bože da se glupiraš ili uradiš neku glupost. Nevolja na vidiku, a glas do roditelja i bez mobilnih telefona stigao pre tebe.

Dunav odmah pored nas, šuma u kojoj ima materijala za luk, strelu, pecaroši u Šinteru, Švebu. Sve nam je bilo baš tu pored nas. Treba samo da odlučiš šta te najviše zanima, ekipa postoji i krećeš. To su nam te aktivnosti u prirodi koja nas je počastila lepotom i raznovrsnošču na dohvat ruke, prigrlila nas dozvolivši nam da odrastemo slobodno i veselo.

Škola

 

Vremena su se promenila i to je divno. Želim da verujem i verujem da se razvijamo, idemo napred. No, kada je nama stiglo vreme za školu nekako je sve to bilo mnogo mirnije nego danas. Prosto dođe ta famozna sedma godina i ti ideš u najbližu školu. Nema biranja učiteljice, društva, predavača, jezika. Čega svega! Ja sam u mom delu Petrovaradina pripala Maloj školi. E sad, to se objašnjava ovako: za naše malo mesto postojala je samo jedna škola “Vladimir Nazor” i glavna zgrada je na obodu Tvrđave, kod Parkića. Za nas koji smo stanovali malo dalje postojala je i postoji zgrada u kojoj se išlo i ide do četvrtog razreda. Po dva odeljenja za svaki razred. To je bila i ostala Mala škola 🙂

Da vam ne detaljišem previše, nema potrebe. Opet smo svi bili kao porodica, znali se između sebe, znali nas svi učitelji, teta Stanka nas hranila, a teta Staza spremala za nama. Danas mislim da je to neprocenjivo bogatstvo koje nosim iz svog detinjstva. Taj predivni osećaj sigurnosti i pripadnosti. Da li treba da vam objašnjavam koliko sam bila srećna kada sam moju decu uvela u istu zgradu da krenu u prvi razred?

Generacija

 

Život i ja smo se dogovorili da ja ostanem i živim u Petrovaradinu. Moj dom, utočište je ovde i ni malo se ne žalim. Uživam svom snagom i zahvalna sam što je ispalo baš tako.

Novo vreme, novi vek, nove mogućnosti. Donelo nam je pregršt mogućnosti koje mogu biti iskorišćene na razne načine, i dobro i loše. Društvene mreže su predmet raznih diskusija. Iskustva su podeljena i potpuno drugačija. Lično mislim da zavise od našeg izbora, želje i mudrosti.

Život nas je poslao na različite strane. Društvene mreže su nam obezbedile da se povežemo i organizujemo. Na inicijativu nostalgičnog, vrednog i nasmejanog Sekrike na FB se oformila grupa Generacija Petrovaradin. Malo po malo rasla je i prerasla u grupu svih nas koji smo vezani za malu, veliku školu, Dunav, Oficirac, Tvrđavu, za Petrovaradin. Ima nas raznih godišta, na raznim krajevima Sveta. Međutim, najlepše je što se uz pomoć vrednih i posvećenih ljudi već sedam godina sretnemo svako leto u avgustu. Tehnika nam je pomogla da se povežemo i okupimo ali stisak ruke, osmeh i razgovor je neprocenjivo. Tako smo se i prošle subote sakupili uz naš Dunav, na Šaranu i nahranili naše duše pesmom, igrom, susretom sa ljudima sa kojima smo podelili detinjstvo, mladost. Svake godine pristigne neko novo lice koje dugo nisam videla i svake godine se iskreno radujem i uživam u razgovoru i društvu ljudi koji dele slična sećanja. Znam da nam nedostaje još puno drugara koji su iz nekog razloga neobavešteni ili sprečeni da se družimo ali uvek se isto tako nadam da će stići i da ćemo se iskreno zagrliti i nasmejati.

Svake godine susret sa ljudima mog detinjstva doživim kao neprocenjiv poklon mojoj duši i kao ono malo koje znači puno, koje je vrednije od svega što možemo opipati,a značajno oplemeni život i obogati ga snažnim emocijama koje traju….

Da, dajte češće svojoj duši prednost, nahranite je i oplemenite lepotom i emocijama koje u vama izazivaju radost i vraćaju osmeh. Vratite se u detinjstvo i obradujte dete koje je sasvim sigurno uvek sa vama.

P.S. Učinite mi malu radost i poslušajte  https://www.youtube.com/watch?v=QYEC4TZsy-Y

Nekakvim čudom na radiju koji upravo slušam zasvirala je baš sada 🙂

 

23.08.2018 0 Komentar
1 FacebookTwitterPinterestEmail

O meni

O meni

Piše za vas

Zovem se Vesna. Volim da putujem i družim se sa ljudima. Ipak, svuda pođi-kući dođi :) Moj grad, moja oaza, moji ljudi. Želim da podelim moj pogled sa svima vama koji ste ovde i vama koji bi želeli da vidite i posetite naš grad.

Budimo u vezi

Facebook Instagram Email

Razgovaramo na FB

Novosadska zujalica

Pratimo se na Instagramu

Error validating access token: Session has expired on Friday, 20-Nov-20 10:33:54 PST. The current time is Saturday, 25-Mar-23 12:48:34 PDT.

NOVO

  • MOJ NAKLON #MANUAL

    07.06.2022
  • DA,ŽURI MI SE

    17.11.2020
  • INTROSPEKCIJA

    14.08.2020
  • NA SKRIVENO TE VODIM MESTO

    04.07.2020
  • DODIR SVILE

    01.06.2020

Najčitanije

  • 1

    MAJ JE MORE – drugi deo

    15.06.2019
  • 2

    DA,ŽURI MI SE

    17.11.2020
  • 3

    ZAŠTO?

    26.02.2018

Novosti

Prijavi se za novosti sa bloga, predloge i nove fotografije. Budimo u vezi!

  • Facebook
  • Instagram
  • Email

Priredila za vas Vesna/ Logo uradila Zvezdana Marjanović


Na početak
Scroll Up