Novosadska zujalica
  • Početna
    • Moja ideja

      ŠARMIRAJ NOVU GODINU

      10.02.2019

      Moja ideja

      UPUTSTVO ZA UPOTREBU

      18.03.2018

      Moja ideja

      ZAŠTO?

      26.02.2018

  • Blog
    • U šetnji
    • Na putu
    • Momenti
  • Kontakt
  • Fotografije
Novosadska zujalica
  • Početna
    • Moja ideja

      ŠARMIRAJ NOVU GODINU

      10.02.2019

      Moja ideja

      UPUTSTVO ZA UPOTREBU

      18.03.2018

      Moja ideja

      ZAŠTO?

      26.02.2018

  • Blog
    • U šetnji
    • Na putu
    • Momenti
  • Kontakt
  • Fotografije

Blog

U šetnji

SUBOTA PRE PODNE

od strane Vesna 03.04.2018

Ili kako kvalitetno ugoditi sebi

 

A šta drugo subotom pre podne nego popiti kafu sa drugaricom. Slažete se? Meni nekako prirodno za naš način života, za nas. I mnogo lepo. Sesti, porazgovarati i gledati se tom prilikom u oči. Ne u tastaturu nekog od uređaja u upotrebi 🙂 U oči. Razgovarati, izgovarati, nasmejati se, uozbiljiti se ako treba, ćutati i razumeti se pogledom.
Naravno uz nezaobilaznu kaficu. Moram da joj tepam 🙂 Ne mogu drugačije. Jače je od mene. Tako se osećam kada je taj čarobni napitak u pitanju. Volim. I to ti je. Baš volim.
Mi smo se sastale u prelepoj Dunavskoj ulici. Blizu parka smo sele. Taman po meri. I ljudi i nabujala priroda oko nas. Sve je tu.
Stiže i magični napitak. Mladi čovek je ljubazan i pristojan. Oko nas je taman koliko treba. Tu je ali bez preteranog nametanja. A kafa? Moja produžena, sa mlekom. Stigla u šoljici koja je po meri, sa taman pene od mleka i sa lepim ukusom. Ne koristim šećer pa mi je nekako ukus kafe primaran. Ovaj je bio za mene lep i deo prepodnevnog uživanja. Sve su mi pogodili po meri. Uživam u svojoj kafici 🙂 Bogata, kremasta, ukusna, topla po meri. To je za mene to. I prvo mi je palo na pamet da se moram ponovo vratiti u taj restoran na kafu. Meni prija. Sve. Okruženje, posluga, ambijent.
Neću vam sad pisati gde smo moja Brana i ja uživale. Nekako mi se ne čini momenat za to. Možda nekom drugom prilikom. Samo sam želela sa vama da podelim koliko je lep momenat gledati se u oči i pričati uz malu, ukusnu šoljicu kafe.
E to je lepota! Kada se poklopi sve. A nije teško. Samo malo treba. Volje i vremena pre svega. Truda. Rezultat očaravajući. Zadovoljna, ispunjena, srećna.
Volim taj deo nas, naših prostora. Taj momenat koji se zove: ajmo na kafu. U tri male reči čitava životna filozofija. Idemo da se družimo, da se smejemo, da plačemo, da ćutimo, da se radujemo, da se posvađamo… Ma sve je tu!
Još kada se uz prijatno društvo ispije i dobra kafa. Ima li dalje?
E moje subotnje pre podne je bilo baš takvo!

P.S. Kao što sam obećala,vratila sam se ponovo na kafu. Lanterna u Dunavskoj ulici. I ponovo popila lepu kafu u okruženju koje mi se dopada. Bez greške.

03.04.2018 0 Komentar
4 FacebookTwitterPinterestEmail
U šetnji

Kako kvalitetno obojiti kišni dan?

od strane Vesna 03.04.2018

A kiša pada….

 

Za danas sam napravila veliki plan. Svašta sam želela da poradim, vidim, završim. Ustala i pogledala kroz prozor. U februaru pada prava jesenja kiša. Lagano dobuje po prozoru i poručuje mi da ne izlazim iz kreveta. Odmaraj Vesna, mokro je, sivo. Ne izlazi napolje, nije dan za uživanje i šetnju kaže meni kiša. Slušam ja poruku i nešto razmišljam. Ovaj dan nema reprizu, jedinstven je i ja ću uraditi sve da mi bude lep i neponovljiv!

Ne mogu da kažem da skačem iz kreveta ali ajde da kažemo ustajem i krećem. Prvo sa svojim jutarnjim, svakodnevnim uživanjima koje mi predstavljaju zadovoljstvo. Nikako obavezu. Proveravam da li je moj kišobran na mestu. Naravno, tu je. I dovoljno je veliki za mene i moju ćerku.

I dalje?

 

Kišica i dalje peva svoju pesmu ali nas dve ruku pod ruku krećemo u šetnju. Dogovorile smo se da prvo budemo efikasne i odradimo ono što bi mogle nazvati posao, a da sve završimo laganim ćaskanjem u nekom kafiću i opuštanjem.

Moram priznati da nam ni taj posao nije teško pao. Naprotiv. Uz malo smeha i razgovora sve smo mi to pozavršavale baš kao što smo isplanirale. Nije nam bilo ni sivo ni teško. Tako smo odlučile i tako je bilo. Nije nekada baš strašno šljapkati po baricama i vratiti se u tamo neke godinice…

Znala sam šta je posao i kuda se krećemo i tačno sam znala gde želim da završimo. Da li smo stigle do mesta koje sam želela da posetimo? Pa naravno. Eto nas u Sedmici!

¨7¨

 

Da, u blizini ambulante Zmaj Ognjenog Vuka postoji Caffe 7 u koji sam ja svraćala i ranije i uvek ću. Sledeće pitanje koje je nekako nastavak moje konstatacije je naravno, opet zašto?  Šta je to mene opredelilo da se, kada god sam u tom kraju, uputim baš tamo?

Da vam kažem kafa, neki lep spoj voća koje su mi iscedili i napravili sokić, sendvič ne bih bila do kraja iskrena. Da, lepa je i kafa i sokić i sendvič. Lepo, kvalitetno, ukusno. Volim kada mi lepo posluže čaj. I to sam dobila u Sedmici. Volim kada ukusno bude posluženo lepo. Pa i kada je čaj u pitanju. Sve to oni imaju. I ukusno i lepo. Najvažnija osnova za početak ove vrste posla. Kvalitetna i raznovrsna ponuda. No, ono što je mene svaki put vratilo u ovaj Caffe su ljudi koji rade i ušuškana bašta kada je lepo vreme. Dobra atmosfera koja vas uzme pod svoje čim kročite. I fini, nasmejani, nenametljivi ljudi koji se pobrinu da dobijete baš ono što želite. Na vreme i sa osmehom. Nisam baš uvek spremna da mi neko stalno nudi nešto, stoji iznad glave i zapitkuje. Sesti negde i popiti kafu, piće za mene je najčešće druženje, lep razgovor. Da, zavisim od usluge. U Sedmici su to vrlo profesionalno i toplo iskombinovali. Jednom prilikom sam se dvumila i dobila nenametljivu i baš po mojoj meri preporuku. Devojka mi je preporučila baš ono što je meni u tom trenutku prijalo. Jednog prolećnog dana sam uživala u njihovoj bašti. Nije velika ali je savim lepa i dovoljna da se ja osećam dobro i okružena zelenilom.

Tako je bilo i ovoga puta. Moja ćerka i ja smo pronašle svoj sto, smestile se. Moram vam reći da nije bilo baš na prvu loptu. Na trenutak mi se učinilo da nema mesta za nas. Ali bilo je. I vrlo sam zadovoljna zbog toga. Stigla je i devojka da se dogovorimo šta ćemo popiti dok se družimo. Dogovor oko dve kafe sklopljen na brzinu! I kafice stigle isto tako. Obe lepo poslužene i ukusne. Prijaju u svakom slučaju po kišnom danu. Dodaju mu malo boje i uživanja. Naše druženje doda još malo i eto nama lepog dana. Dobro društvo, prijatno i toplo okruženje. Upravo to dobijem svaki put kada sam u prilici da sednem u ovaj Caffe. Da se osećam opušteno, prijatno i nasmejano.

Tako je bilo i ovaj put. Sasvim sam sigurna da će biti još prilika. Da ne komplikujemo, napraviću ja još šetnji u tom kraju i dozvoliti sebi da mi bude dobro. U Sedmici mi je definitivno lepo!

03.04.2018 0 Komentar
1 FacebookTwitterPinterestEmail
U šetnji

LEPOTICA I ZVER

od strane Vesna 24.03.2018

Kako ukrotiti zver da se nauči poštovanju i ljubavi prema lepotici

 

Idemo redom. Prvo da se upoznamo sa lepoticom kao što dolikuje pristojnim ljudima. Odakle da počnem? Mnogo je lepa? Pa da, mnogo i jako dugo. Zove se Petrovaradinska Tvrđava. Ova lepotica je toliko impresivna u svojoj lepoti da ne postoji novosađanin koji se bar nekada u životu nije pohvalio da je poznaje.

 

Neopisivo sam srećna i ponosna što sam imala priliku da porastem baš uz nju. Moja osnovna škola je bila praktično u podnožju Tvrđave. Naši izleti, vannastavne aktivnosti su se najčešće završavali upravo negde na Tvrđavi. I šetali smo i crtali je i čistili kada je bilo potrebno. Porasli i krenuli u prve samostalne šetnje. Opet najčešće na Tvrđavu J Ima li neko mojih godina i nešto mlađi da bar jednu noć nije proveo na Đavi u diskoteci? Moguće ali teško zamislivo. Mi smo tu i ona pored nas. Čini mi se da ona vrlo često postane deo nas, da se podrazumeva da je tu. Nezamisliva je svaka druga slika Novog Sada. Čini mi se da vremenom prestanemo da se divimo i uživamo u njenoj lepoti. Da li mislite da je to naša lepotica zaslužila? U poslednje vreme mi se vrlo često dešava da kada prelazim Dunav i krećem u Petrovaradin pogledam Tvrđavu sa mosta. I razmišljam: koliko ljudi dođe da je obiđe, vidi, upozna… a ja sam privilegovana da je tu u mom vidokrugu i okruženju svaki dan! I vrlo često nisam svesna toga. Kao ni velika većina nas. Dešava mi se da odem gore samo kada imam goste. Naša lepotica to nije zaslužila. Svako od nas treba da iskoristi svoju privilegiju i da se prema njoj odnosi kao prema najfinijoj, porcelanskoj figurini. Ona to za mene i jeste. Koliko je samo ljudi za njenog postojanja prohodalo tom kaldrmom? Kakve su se sve cipele, cokule, čizme našle na njoj? Koliko haljina, sukanja se isprljalo kada ih zatekne kiša na toj kaldrmi? A prolećna šetnja sa kavalirom i raširenim suncobranom?

 

Sve to je Tvrđava videla, doživela i sačuvala svoju lepotu. Da li možete da zamislite koliko tajni ona zna i čuva? Koliko lepih i manje lepih događaja je posvedočila? Svaka cigla ima svoju priču. Naša lepotica i pored svega toga što vidimo i znamo i dalje ima svoje neotkrivene tajne. Čuva ih kao prava dama.

 

Sve to smo mi po malo zaboravili. I pretvorili se u zverke koje ne pronalaze način da iskažu ljubav i poštovanje. Ili skoro svi, velika većina. Postoji grupa mladih ljudi, volontera koja neumorno istražuje i čisti podzemlje Tvrđave koje je ogromno i nedovoljno istraženo. Pored svega toga jako zaprljano ljudskom rukom. Ovi mladi ljudi neumorno sve to čiste i brinu o našoj lepotici. Upustili su se u borbu koja ima cilj i u koju pozivaju sve nas da se uključimo i organizujemo zajedno sa njima.Osim te osnovne ideje koju sprovode sada, a to je čišćenje imaju mnogo projekata na umu koji će oživeti našu lepu sugrađanku. Upoznajte ih https://www.facebook.com/kontraminskisistem/.

 

Imam još jednu nerešenu zagonetku. Da li je naša lepotica dovoljno snažna da na svojim leđima ponese toliko ljudi kada se održava Exit i ostane uspravna? Volim taj festival. Volim tu energiju mladosti koja preplavi naš grad. Istinski sam srećna kada u to vreme hodam našim ulicama. Ali moja velika dilema je: mora li baš na Tvrđavi? Zašto Sziget festival nije, na primer, u Budimu? Da li postoji još neki prostor gde bi svi ti mladi ljudi uživali u muzici i druženju? Da li i koliko ona trpi? Želim da verujem da se neko ozbiljno bavi tim pitanjem. Moram vam priznati da nisam sigurna da je tako. Na moju veliku žalost. Moja namera svakako nije da se bavim pitanjem šta se radi ili ne ali svakako želim da podelim sa vama veliku zabrinutost oko ove teme. Sigurna sam da mnogo vas razmišlja na isti način ali iz ko zna kojih i kakvih razloga ćutimo na mestima gde bi trebalo da progovorimo o ovako važnoj temi. Mislim da je za nas mnogo važno da budemo odgovorni prema tako dragocenoj lepotici koja krasi naš grad i ulepšava svaki dan našeg života.

Svakako mi nije namera da ulazim u bilo kakvu polemiku na ovu temu. Ali želim da probam da osvestim ono dobro i lepo u nama. Želim da se male zveri koje čuče u svakome od nas povuku u neki zabačeni deo i ostave prostora uglađenim i začešljanim kavalirima koji savršeno znaju šta je ljubav i poštovanje prema lepotici koja samo svojim postojanjem to zaslužuje. Iskreno verujem da Tvrđava to zaslužuje svakim svojim delom, svakim kamenom i kamenčićem. Krenite u šetnju i uživajte što je baš tu sa nama.

Imamo ogroman potencijal pored nas da nam bude prijatno, uzbudljivo, korisno. Potrebno je samo da je volimo i čuvamo više, bolje i odgovornije.

 

 

24.03.2018 6 Komentari
3 FacebookTwitterPinterestEmail
Moja ideja

UPUTSTVO ZA UPOTREBU

od strane Vesna 18.03.2018

Da se dogovorimo na koji način se družimo

Da, upravo to je moja velika želja i namera. Da se družimo. Da istražimo zajedno naš lepi grad. Da zavirimo u sve ili bar veliku većinu svih tih ulica, sokaka, kafanica, restorana, galerija… Toliko toga imamo pored nas. I svaki dan naš grad raste, širi se. Hajde da zajedno otkrivamo šta nam je u komšiluku i dozvoljava nam da kvalitetno i sa uživanjem živimo naš jedini život. Složićete se da su nam mogućnosti velike. Tempo života ide svojim tokom. Ubrzava se, a da nas niko ne pita ima li to smisla i kuda vodi. Tu smo da pratimo i prilagodimo se. Želim da verujem da ima ogroman broj ljudi sposobnih da mašta, želi i ostvari taj svoj trenutak u zahuktalom tempu života.

 

Moja ideja

 

Jako je jednostavno: Želim da zujim po našem gradu i pišem vam o svojim zapažanjima, o nekim lepim programima koji će se nekome od vas dopasti. Želim da mi kažete šta je to što vas zanima, šta volite, šta manje volite. Šta ima u vašem komšiluku vredno pažnje i deljenja sa sugrađanima, posetiocima našeg grada, ljudima koji su negde daleko i na ovaj način žive u svom gradu. Mogućnosti su nam velike 🙂

Istinski verujem da nije sve tužno, sumorno i nedokučivo. Što više lepih trenutaka vodi nas u veselo, nasmejano. Moja ideja je da sakupimo što više tih lepih trenutaka i oplemenimo svoj život.

Pisaću vam gde sam probala baš dobru kafu, gde je pristojno i uslužno, veselo okruženje, osoblje uspelo da zaboravim da je kafa mogla biti bolja ali je meni bilo baš lepo sa tim ljudima. Pisaću vam gde mi se dopalo neko lepo vino, neka lepa čaša piva, dobra svirka. Gde sam uživala u šetnji sama sa sobom ili dobrim društvom. Sasvim sam sigurna da će moje zujanje, vaše reakcije i želje doneti još mnogo novih utisaka i priča.

 

Da utvrdimo gradivo 🙂

 

Imam želju, vreme i veliku ljubav prema našem gradu. No, možda najviše imam veliku ljubav prema ljudima. Volim da se družim i pričam (i kada treba,a nekada i kada ne treba) sa ljudima. I obožavam da pišem. Meni se dopada, a vi ćete mi reći svoje mišljenje. Učimo ceo život da budemo bolji 🙂 A meni je to namera. Da budem bolja i da sve što mogu podelim sa ljudima sličnih interesovanja.

Vaša Zujalica 🙂

18.03.2018 0 Komentar
6 FacebookTwitterPinterestEmail
Moja ideja

ZAŠTO?

od strane Vesna 26.02.2018

 

 

Kratko i lagano pitanje ali prvo i najozbiljnije. Pitanje koje sam sebi postavila kada sam odlučila da krenem sa zapisivanjem utisaka o mom gradu. Hajde da krenemo po redu.

 

DA SE UPOZNAMO.DRAGO MI JE…

 

Moje ime je Vesna i ceo svoj život živim u Novom Sadu, tačnije Petrovaradinu. Moje malo, ušuškano skrovište u velikom gradu. Neopisiva sreća i mir, uživanje i radost. Presrećna što dašak Fruške Gore stiže do mene, što laganom šetnjom stižem do Dunava i uživam u zalasku Sunca. Da li da kažem koliko sam srećna što svaki prelazak preko Dunava razmišljam koliko ljudi stigne kod nas da vidi baš Tvrđavu, a ja privilegovana. Svaki dan je pred mojim očima ta lepotica 🙂 Ima li dalje?

 

KUDA IDEMO

 

Idemo u šetnju. Idemo da istražujemo moj lepi grad. Da se podsetimo nečega već poznatog i upoznamo sa nečim novim. Idemo da se družimo sa Novosađanima. Tek to je uživanje! Imamo vremena za sve. I sve ćemo stići. Polako i natenane. Toliko različito od tempa koji nam se polako uvukao u život. Ali ne damo se mi. I dalje ima vremena za kafu, čašu vina, druženje… Oči u oči. Ne mogu i ne želim da odustanem od važne činjenice da su ljudi najvažniji. Sve je u ta četiri slova. Moj lepi grad pre svega doživljavam kao odabranu družinu kvalitetnih, dostojanstvenih i pristojnih ljudi. Imam tu sreću da svoj život delim upravo sa takvima. Iskreno verujem da ću i na ovaj način upoznati još mnogo divnih ljudi spremnih da podelimo iskustva iz Novog Sada i o Novom Sadu.

MOJE ZAŠTO

 

Verujem da ste ga prepoznali 🙂 Zato što volim moj grad, ljude koji ga čine tako posebnim. Zato što volim da se šetam, družim po lepim kafanicama i uživam u Suncu. Zato što želim da podelim sa svima vama moja iskustva i steknem nova. Zato što volim da pišem i naučim nešto novo. Zato što želim da  moja rečenica izmami osmeh ne nekom licu. I meni dosta <3 Moja misija postigla svoj cilj.

 

 

 

 

26.02.2018 8 Komentari
4 FacebookTwitterPinterestEmail
  • 1
  • …
  • 3
  • 4
  • 5

O meni

O meni

Piše za vas

Zovem se Vesna. Volim da putujem i družim se sa ljudima. Ipak, svuda pođi-kući dođi :) Moj grad, moja oaza, moji ljudi. Želim da podelim moj pogled sa svima vama koji ste ovde i vama koji bi želeli da vidite i posetite naš grad.

Budimo u vezi

Facebook Instagram Email

Razgovaramo na FB

Novosadska zujalica

Pratimo se na Instagramu

Error validating access token: Session has expired on Friday, 20-Nov-20 10:33:54 PST. The current time is Wednesday, 29-Mar-23 08:12:01 PDT.

NOVO

  • MOJ NAKLON #MANUAL

    07.06.2022
  • DA,ŽURI MI SE

    17.11.2020
  • INTROSPEKCIJA

    14.08.2020
  • NA SKRIVENO TE VODIM MESTO

    04.07.2020
  • DODIR SVILE

    01.06.2020

Najčitanije

  • 1

    MAJ JE MORE – drugi deo

    15.06.2019
  • 2

    DA,ŽURI MI SE

    17.11.2020
  • 3

    ZAŠTO?

    26.02.2018

Novosti

Prijavi se za novosti sa bloga, predloge i nove fotografije. Budimo u vezi!

  • Facebook
  • Instagram
  • Email

Priredila za vas Vesna/ Logo uradila Zvezdana Marjanović


Na početak
Scroll Up