Novosadska zujalica
  • Početna
    • Moja ideja

      ŠARMIRAJ NOVU GODINU

      10.02.2019

      Moja ideja

      UPUTSTVO ZA UPOTREBU

      18.03.2018

      Moja ideja

      ZAŠTO?

      26.02.2018

  • Blog
    • U šetnji
    • Na putu
    • Momenti
  • Kontakt
  • Fotografije
Novosadska zujalica
  • Početna
    • Moja ideja

      ŠARMIRAJ NOVU GODINU

      10.02.2019

      Moja ideja

      UPUTSTVO ZA UPOTREBU

      18.03.2018

      Moja ideja

      ZAŠTO?

      26.02.2018

  • Blog
    • U šetnji
    • Na putu
    • Momenti
  • Kontakt
  • Fotografije
Tag:

OstaniKodKuce

Da,žuri mi se
Momenti

DA,ŽURI MI SE

od strane Vesna 17.11.2020

Mário Raul de Morais Andrade, poznatiji kao Mario de Andrade (Sao Paolo, 1893-1945) pesnik koji je duboko dodirnuo moju dušu. Jednostavno moram vas upoznati sa stihovima koji su me iskreno dirnuli,a pritom otvorili jedan novi,čudesan prozor. Probajte pažljivo da pročitate svaku reč;

Mojoj duši se ne žuri

Osjećam se kao dijete koje je dobilo kutiju slatkiša, prve je pojelo sa zadovoljstvom, ali kad je vidjelo da ih je ostalo još malo, počelo ih je jesti sa posebnom pažnjom i uživati u svakom zalogaju.

Nemam više vremena za beskonačne konferencije u kojima se govori o statutima, pravilima, procedurama i unutrašnjim odredbama, znajući da ništa od toga neće biti postignuto.

Nemam više vremena da podnosim apsurdne ljude koji, uprkos poodmakloj dobi, još nisu odrasli.

Nemam više vremena da se borim sa neostvarenim. Ne želim da budem na skupovima gdje se ego naduvava.

Ne mogu trpjeti manipulatore i oportuniste. Nerviraju me zavidni ljudi koji pokušavaju diskreditovati sposobne da bi osvojili njihove pozicije, talente i dostignuća.

Moje vrijeme je prekratko da bih raspravljao o naslovima. Želim sadržaj, supstancu, mojoj duši se žuri.

Nije ostalo još puno slatkiša u kutiji.

Želim provesti život sa ljudima koje krasi stvarna čovječnost. Ljudima, koji se znaju smijati vlastitim greškama. Ljudima koji razumiju svoje predodređenje i ne kriju se od svojih dužnosti. Onima koji brane ljudsko dostojanstvo i žele samo da budu na strani istine, pravde i pravednosti. To je ono što život čini vrijedan življenja.

Želim biti okružen ljudima koji znaju kako dodirnuti srce drugih ljudi. Ljudima koje su teški udarci u životu naučili da odrastu i sačuvaju nježne dodire duše.

Da, žuri mi se.

Žuri mi se da živim tim intenzitetom koju samo zrelost može dati.

Ne želim uzalud potrošiti više ni jedan slatkiš koji mi je preostao. Siguran sam da su još slađi od onih koje sam već pojeo.

Moj cilj je doći do kraja u miru sa sobom, sa mojim bližnjima i mojom savješću.

Imamo dva života i onaj drugi počinje u trenutku kad shvatiš da je život samo jedan.

Ova 2020.godina nas je pretumbala skroz. Ne volim izraz nova normalnost. Teško ga prihvatam. Moj život je dostigao tačku kada sam shvatila da živim samo jedan od dva ponuđena života. Volim ga svim srcem i sa ogromnom radošću biram svaki slatkiš iz svoje kutije.Poštujem i prihvatam nove okolnosti ali ne dozvoljavam da nam uzmu dušu, da izbrišu te nesavršene karakteristike ljudi. Posebni smo na planeti baš zbog toga.

Poslušajte na You Tubu-u i predivno izgovoren tekst pesme koju sam podelila sa vama, a doneo nam je svojim glasom i umećem Voja Brajović.

Cilj mog bloga je da zajedmo prozujimo kroz moj grad. Zaslužuje pažnju,a znam da svako ko ga poseti ostavi ljubav i deo sebe na našim ulicama.

Ograničeno mi je zujanje. Ja sam jedna od onih koja poštuje svoje zdravlje,a i zdravlje ljudi oko mene. No, imam potrebu da pišem. Ne dozvoljavam da mi trenutna situacija ukrade razmišljanje, razgovor,život.

Stavljanjem ove čarobne pesme na prvo mesto, fokus današnjeg pisanja je moj osvrt na život. Poslednjih godina možda previše rabljena tema. Malo se osećam zaintrigarano baš zbog toga.

Da,vredi

Upravo sa mojom dragom,mudricom razgovaram o novinskim člancima koji nam pričaju o vakcini koju Svet čeka. Presrećna sam kada sa druge strane stola čujem mlado biće koje kaže kuda ovo vodi, zašto sa svih strana Sveta najavljuju vakcinu… Zar nisu bar jednom mogli da se udruže i zajedno krenu u borbu za sve ljude?

Da, vredi svaki trenutak koji sa puno ljubavi podelimo sa ljudima koje volimo. Da, vredi svaka bazična, životna vrednost koju negujemo u svom životu i podelimo sa svojom decom, prijateljima, poznanicima…

Iskreno sam verovala, kada je prošle zime krenula pandemija sa tako dramatičnim i teškim posledicama, da će mnogo veći broj ljudi stići do onog momenta kada protresa svoju glavu i radi važan reset memorije, kada se ozbiljno zamisli.

Opet sam bila Sančo Pansa pred vetrenjačama i možda previše verovala. Međutim, shvatila sam da JA Sančo od pre 10 godina i JA Sančo danas na drugačiji način vitlaju svojim mačem. Pre 10 godina zamasi mačem su bili po nekada zato što baš treba tako, dobro je, a današnji mač ide u pravcu gde ja ŽELIM i zato što iskreno VERUJEM.

Da, verujem

Punim srcem i iz dubine duše verujem da samo jedan život živimo i da je svako od nas odgovoran na koji način.

Pandemija će sasvim sigurno potrajati još neki mesec, godinu i ograničiće nam zagrljaj, ruku u ruci, poljubac. Mnogo važan deo našeg postojanja je i to. No, ne postoji ni jedan virus ili bilo šta drugo što nam može uzeti reč, empatiju, iskrenost, poštovanje. Ne postoji ništa što nas može odvojiti od prirode i njenih osnovnih postulata koje nam tako nesebično pruža. Ne postoji ništa što nam može ograničiti osmeh, veru, slobodu.

Da, žuri mi se da osetim lepotu svakog slatkiša u mojoj kutiji života. Pročitajte ili poslušajte pesmu sa početka ovog teksta. Nastala je u Brazilu, a kod nas je možemo potvrditi onom prostom, narodnom: Svako je kovač svoje sreće.

JA Sančo zato ne odustajem od svog dubokog verovanja da kada svako od nas prihvati odgovornost za svoje životne izbore i odluke, prilagodi ih trenutku i ljudima koji ga okružuju proširićemo zajednicu nasmejanih i u duši mirnih ljudi. Nije to baš tako lako kao što ja sad lako pišem. Mnogo je teško, nekada bolno ali je intenzitet uživanja neprocenjiv.

Mislim da je to jedini način da budemo ljudi. Ta najprostija rečenica nas obavezuje da trenutne okolnosti prihvatimo i prilagodimo samo tom jednom, jedinom cilju da budemo ljudi.

 

 

17.11.2020 1 Komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Dom
Momenti

IZOLACIJA

od strane Vesna 24.03.2020

Znakovi pored puta (Ivo Andrić)

 

“Kad god mi se dešavalo da me ljudi i prilike oko mene prisile na animalan život i biološku borbu, uvek sam uspevao da nađem neslućene i neočekivane utehe i pomoći koje su ličile na prava čuda.” kaže Ivo Andrić u svojoj knjizi Znakovi pored puta.

Samo jedna rečenica, nasumice izabrana, približila je našu veličinu i neslućene mogućnosti.

Sa godinama koje slažem u svoj život sve više sam svesna toga. Učim se da su čuda moguća, da zavise od svakog od nas. Učim se koliko smo moćni kao vrsta na Zemlji.

 

Majka

 

Svi mi što naseljavamo ovu planetu imamo istu i samo jednu majku, prirodu. Svako od nas je voli i prihvata na drugačiji način. Prirodno, jer svaka vrsta biljaka, životinja ima svoju svrhu za sistem života.

Majka priroda nas je pustila da porastemo, izgradimo se. Čini mi se da nas voli malo više od sve svoje dece 🙂

Mnogo nas je razmazila.

Ljudi su se izdvojili od velike većine ostalih vrsta. Evolucijom smo stigli do nezamislivih dostignuća pre samo par stotina godina.

 

Opomena

 

Leta gospodnjeg, 2020.godine stigla je opomena pred isključenje. Upravo tako doživljavam veliku epidemiju koja je obustavila i usporila život ljudi na Zemlji.

Mnogo smo postali silni i gordi. Udaljili smo se među sobom, osamili. Prirodni svet koji nam daje život umislili smo kako možemo da pokorimo i lagano udaljimo. Neće da može, kaže majušni virus. Sad lepo u kućicu da razmislite.

 

#OstaniKodKuće

 

Ostani kod kuće, umiri se i razmisli. Iskreno verujem da je naša moć u tome da imamo sposobnost da mislimo. Zbog te osobine smo posebni u eko sistemu. Šta smo mi to smislili? Da jurimo, prljamo, uništavamo jedni druge, ne poštujemo se među sobom, a ni svoje prirodno okruženje. Kada ovo pišem osećam veliki bes i ogromnu tugu. Mala sam karika u lancu i ne znam odgovor zašto je to tako. Ipak, ako se svi zajedno potrudimo i svako u svom dvorištu počisti možda i dođemo do velikih otkrića.

Ostanite kod kuće i vratite se sebi, svojoj porodici. Uživajte u dostignućima koje smo za samo nekoliko decenija dostigli i koje nam dozvoljavaju da napredujemo. No, odvojite vreme da razgovarate, čitate (u knjigama piše sve 🙂 ), slušate muziku, pričate svojim biljkama i ljubimcima.

Priroda je za samo mesec dana vratila labudove u kanale Venecije i daje nam šansu da se za par nedelja vratimo njoj i njenim pravilima.

Džordan Piterson u svojoj knjizi 12 Pravila za život nam vrlo jasno objašnjava da su nam potrebna da ne bi uplovili u haos. Piše samo o nama, ljudima.

Priroda nam šalje svoj znak i poručuje da smo se udaljili od njenih pravila i plovimo u haos.

 

Kuda dalje?

 

Za mene je odgovor na pitanje “Kuda dalje?” uvek: samo napred 🙂 Posle ove pošasti koja nam se dešava želim da verujem da će se bar veći deo svih nas u svojim kućama opametiti. Znam da sam nepopravljivi optimista i svesno ne odustajem od toga. Znam i da će deo vas koji ovo pročita pomisliti, šta ova priča?

Priča da se vratimo osnovnim životnim vrednostima i majci Zemlji 🙂 Ostavljamo je generacijama iza nas i nedostaje nam odgovornosti. Veliki sam poštovalac svih dostignuća u nauci ali sam isto tako i veliki poštovalac svih ljudi koji brane životnu sredinu od nas. Na moju ogromnu žalost, od nas.

Virus će nastaviti da živi, naše telo će se i na njega prilagoditi. To je prilično sigurno. Živećemo zajedno. No, stigao je i odveo priličan broj ljudi. Ostaje nas i dalje mnogo, baš mnogo.

Svi mi koji smo ovde, u svojoj kući imamo šansu da za sve njih koji su otišli i one koji dolaze kada izađemo iz svog dvorišta povedemo računa o svojoj okolini i o ljudima sa kojimo delimo život.

Za mene je izolacija znak pored puta koji nam je poslat da se prisetimo saosećajnosti, poštovanja, empatije, razgovora, iskrenosti i izbacimo bahatost, gordost, laž.

Za mene je izolacija znak pored puta da pokupimo papir sa ulice, zasadimo drvo, opomenemo svakog ko baci smeće u našem komšiluku, da se organizujemo u male i velike grupe koje rade i vole svoje okruženje.

Malo po malo i eto velikih koraka 🙂

http://novosadskazujalica.com/wp-content/uploads/2020/03/Blue-Typographic-Social-Media-Graphic.mp4
24.03.2020 0 Komentar
1 FacebookTwitterPinterestEmail

O meni

O meni

Piše za vas

Zovem se Vesna. Volim da putujem i družim se sa ljudima. Ipak, svuda pođi-kući dođi :) Moj grad, moja oaza, moji ljudi. Želim da podelim moj pogled sa svima vama koji ste ovde i vama koji bi želeli da vidite i posetite naš grad.

Budimo u vezi

Facebook Instagram Email

Razgovaramo na FB

Novosadska zujalica

Pratimo se na Instagramu

Error validating access token: Session has expired on Friday, 20-Nov-20 10:33:54 PST. The current time is Wednesday, 29-Mar-23 18:20:04 PDT.

NOVO

  • MOJ NAKLON #MANUAL

    07.06.2022
  • DA,ŽURI MI SE

    17.11.2020
  • INTROSPEKCIJA

    14.08.2020
  • NA SKRIVENO TE VODIM MESTO

    04.07.2020
  • DODIR SVILE

    01.06.2020

Najčitanije

  • 1

    MAJ JE MORE – drugi deo

    15.06.2019
  • 2

    DA,ŽURI MI SE

    17.11.2020
  • 3

    ZAŠTO?

    26.02.2018

Novosti

Prijavi se za novosti sa bloga, predloge i nove fotografije. Budimo u vezi!

  • Facebook
  • Instagram
  • Email

Priredila za vas Vesna/ Logo uradila Zvezdana Marjanović


Na početak
Scroll Up